Komentar: 'Mnogo toga je trulo u državi Turskoj'

U regijama gdje se eksploatira ugljen u Turskoj se često događaju nesreće. Ali u većini slučajeva se o njima ne izvještava niti u samoj Turskoj, a kamoli u inozemstvu. Ali katastrofalna nesreća koja se dogodila u utorak (13.5.) u Somi u zapadnoj Anatoliji je odnijela više žrtava nego bilo koja druga slična nesreća koja se dogodila u toj zemlji. Broj stradalih rudara nadmašio je sve bojazni. Nema čak niti točnih podataka koliko je još ljudi pod zemljom, a broj preživjelih rudara koji čekaju spas je svakog trenutka je sve manji. Zbog toga će biti daleko manje preživjelih nego poginulih.

Kao i nakon sličnih katastrofalnih rudarskih nesreća diljem svijeta, niti u Turskoj ne nedostaje optužbe i dokazivanje krivice. Ipak, svi u Turskoj sad pokušavaju iz ove nesreće izvući političke bodove, što je dokaz nepoštovanja i Boga, i onih koji su stradali, ali i onih koji su još živi. Oporba je prije točno tri tjedna i u turskom parlamentu postavila pitanje o sigurnosti u tamošnjim rudnicima, o čemu Erdoganova vladajuća stranka AKP nije željela niti raspravljati. Ali to sada ništa ne pomaže niti unesrećenim rudarima niti njihovim obiteljima.

Žalost za žrtvama se neće smanjiti niti ako im se objašnjava kako bi mjere sanacije znatno utjecale na cijenu tone ugljena. Činjenica što su mnogi nedostaci jednostavno gurani pod tepih samo je jedna strana medalje. Važno bi bilo i saznati, koji su to iznosi trpani u džepove potkupljivih službenika da ne gledaju previše pažljivo po rudnicima, ali i o tome se može samo nagađati.

Ova nesreća uzdrmala je i nadu Erdogana da uskoro bude izabran za predsjednika zemlje. 10. kolovoza se održava prvi krug izbora i više ne može biti siguran da će odmah izaći kao pobjednik. To je bio njegov cilj, jer ako se mora održati i drugi krug 24. kolovoza, njegova pobjeda bi mogla biti nesigurna jer bi se oporba mogla udružiti oko zajedničkog kandidata.

Mnogo toga je trulo u državi Turskoj. Svaka nova nada da bi ta zemlja mogla promijeniti smjer sa pogrešnog puta kojim ide, ljudima ulijeva novu snagu kako bi preživjeli u društvu koje je suočeno sa rastućom korupcijom. Šteta za zemlju koja se želi predstaviti kao regionalna politička i gospodarska sila, ali koju Europa ima sve više razloga promatrati kao „bolesnika na Bosporu“.