Savezna kancelarka Angela Merkel mora odgovoriti francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu na njegove ideje o budućnosti Europe. Od nje se očekuje i reakcija na Macronovo veliko oduševljenje Europom. Ali za sada Merkel nije odgovorila ni na jedno ni na drugo. Time ona riskira da propusti veliku šansu. Šansu da okruni svoju kancelarku karijeru velikim njemačko-francuskim europskim projektom.
Europa će uzalud čekati na to da Merkel "zrcali" Macronovo emocionalno oduševljenje. A i kako da to čini, uz takav "predložak"? Mladi junak, koji na izbore izađe bez etablirane stranke, koji se suprotstavi mračnoj sili nacionalizma i sve karte stavi na EU koju su mnogi otpisali, koji nakon izborne pobjede izađe pred svoj narod i uz zvuke europske himne obeća nešto veliko, novo, divno. Kad bi Merkel na to htjela odgovoriti, ona bi morala kročiti pred plavo-žuto osvjetljena Brandenburška vrata, a mladeži koja maše zastavama EU-a reći: "Europa je naša šansa, naša budućnost, naša sreća!" Na to se može dugo čekati.
Takva patetika je strana Angeli Merkel. Nakon 12 godina na kancelarskoj dužnosti teško bi ona jedan takav emocionalni nastup uspjela vjerodostojno transportirati u javnosti. Zna i ona sama za te deficite i zato rado karizmatičnom Macronu prepušta taj zaneseni dio obnove EU-a. U svom govoru povodom dodjele Karlove nagrade njezinom prijatelju Emmanuelu, ona je zato i spoznala: Europi treba Macronova strast, njegov entuzijazam, njegova inspiracija. Ali, što je s ministrom financija EU-a? Jamstvom za EU-banke? Europskim financijskim transferima? "Svakako!" Taj odgovor Angele Merkel na Macronove prijedloge još nismo čuli.
Ofenzivno protiv populista
Kad Angela Merkel formulira svoje ideje o budućnosti Europe, onda ona ostaje na sigurnom terenu: želi učinkovitije upravljati migracijom u Europu, želi se brinuti oko sigurnosti, na svjetskoj pozornici želi nastupiti kao europska sila. Kod svih tih točaka ona zna da ima podršku većine u Europskoj uniji i u Njemačkoj, a ne samo Macrona. 82% Nijemaca pozdravljaju ideje francuskog predsjednika kojim želi ostvariti napredak EU-a. Macronove prijedloge oko tješnje financijske politike EU-a podržava pak samo 48% Nijemaca, pokazala je nedavna anketa ARD-a.
To je stara briga Nijemaca da bi se njihov teško zarađeni novac moglo protraćiti u Rimu, Madridu ili Ateni. Naravno da i Angela Merkel zna za te rezerve po pitanju financijskih transfera u Europi, i to ne samo u redovima njezine vlastite stranke. Dijelovi Unije CDU/CSU, baš kao i desni populisti, transfere novca unutar EU-a su u međuvremenu reinterpretirali kao navodnu "Transferunion" (uniju transfera). Merkel bi im se trebala suprotstaviti ofenzivno, raščlaniti taj pojam i objasniti kako se transferi već godinama odvijaju.
Hrabro i zajedno
Zahvaljujući Europskoj uniji, Njemačka kao svjetski izvozni prvak ne mora muku mučiti s mrskim carinama, oscilirajućim tečajevima valuta i graničnim gužvama u Europi. Njemačka je i zahvaljujući Uniji tako uspješna gospodarski i profitira od rasta i stabilnosti u ostatku EU-a. Za to bi se Njemačka trebala založiti - ili kako je to formulirao njemački povjerenik Günther Oettinger: "Ne može se samo izvoziti S-klasu i govoriti kako me nije briga za Europu." Konzervativni Švabo je tu vrlo blizu Emmanuela Macrona, koji je u ovotjednom intervjuu za DW pozvao Nijemce da prevaziđu tabu financijskih transfera u Europskoj uniji. Angela Merkel bi mogla napraviti jedan veliki korak ka solidarnijoj Europi, Europi koja je spremnija suočiti se s krizama. Kad, ako ne sad?
Savezna kancelarka je sa svojom izbjegličkom i politikom štednje stavila EU na veliku kušnju. Sad ima šansu da uz pomoć Macrona ipak postane velika Europljanka - velikodušni vođa koja u društvu karizmatičnog vizionara Europu vodi u uspješnu budućnost. Macron-Merkel bi jednoga dana moglo zazvučati slično kao Adenauer-de Gaulle ili Kohl-Mitterand. Ali Njemica će očito ostaviti Francuza i ostatak Europe da čekaju, vjerojatno do samita EU-a u lipnju. A onda mora dati pravi odgovor - za sebe, za svoju zemlju i EU.