Angela Merkel je dokazala da ima liderske sposobnosti kada je to bilo potrebno. Kako bi okončala odiseju tisuća izbjeglica između Mađarske i Austrije, kancelarka je dozvolila da oni (bez birokratskih prepreka) dođu u Njemačku. Time je rasteretila susjedne zemlje - i "opteretila" sastanak lidera koalicijskih stranaka u noći s nedjelje na ponedjeljak.
Tom hrabrom odlukom šefica kršćanskih demokrata je demonstrirala ono što je u jeku masovne navale očajnih ljudi zahtijevala od svojih sugrađana prije nekoliko dana: fleksibilnost. Merkel je svojim primjerom pokazala kako to ide i vjerojatno je slutila tko je za to neće pohvaliti: CSU (Kršćansko socijalna unija), sestrinska stranka njezinog CDU-a. Lideri bavarske stranke boje se da bi taj kancelarkin potez mogao "ohrabriti" i mnoge druge izbjeglice da krenu prema Njemačkoj i već govore o "suvremenoj seobi naroda".
"Seoba naroda"?
Takav izbor riječi može zazvučati polemično, ali ako se one trezveno razmotre, onda su točne. Jer, što se upravo događa pred očima svjetske javnosti, u danima u kojima stotine tisuća ljudi napuštaju svoje za život opasne, gospodarski uništene domovine? Činjenica da je Njemačka privlačna većini onih koji traže zaštitu, pa i unatoč izbjegličkim centrima koji gore, nije sama po sebi proturječna. Već se odavno pročulo da je velika većina Nijemaca spremna pomoći, da postoji velika doza empatije za pridošlice. A da i ne spominjemo ekonomsku snagu i privlačnost zemlje.
Merkel, koja je na početku izbjegličke krize oklijevala, odlučila se nevolju (ne samo izbjeglica) pretvori u korist za sve. Pritom je spremna i "progutati" verbalne strelice konzervativnih političara iz Bavarske. Na noćnom sastanku u uredu kancelarke oštri tonovi su utihnuli, jer je jasno da će najveći pljesak većine ostalih sudionika dobiti – Merkel. Savezne pokrajine i njemačke općine će dobiti dodatne tri milijarde eura iz saveznog budžeta. Ukupno će za skrb oko izbjeglica na raspolaganje biti stavljeno dodatnih šest milijardi – to je jak signal.
Dio tog "paketa" je povećanje broja takozvanih "sigurnih država" iz kojih potječu tražitelji azila. Kod te teme bi kancelarka mogla najprije imati problema. Morala je pristati na taj kompromis i brzo rješenje u interesu onih izbjeglica koje su najviše ugrožene. U Njemačkoj, pogotovo u bavarskoj prijestolnici Münchenu, izbjeglice se primalo i prima ih se ionako široko otvorenih ruku i srca. Pod dojmom tih slika CSU-ovci su morali djelovati kao gunđala.
Merkel kao predvodnica
No, nitko ne bi trebao napraviti grešku i paušalno sve one koje muče neke dileme oko ove teme stigmatizirati kao ljude hladnoga srca. Odgovoran odnos prema izbjeglicama podrazumijeva i puno više od velikodušne humanitarne geste pozdrava pridošlica. Sjednica koalicijskih partnera s prvim konkretnim rezultatima bila je samo prvi mali korak na dugom putu do rješenja koje bi bilo dugoročno podnošljivo – za sve. Za dva tjedna je najavljeno održavanje sastanka na vrhu na kojemu će tema biti izbjeglice, to je cilj sljedeće važne etape. Kao predvodnicu na čelu kolone može se zamisliti samo Merkel. U toj će ulozi i ubuduće često morati diktirati tempo – i na nacionalnom i na internacionalnom planu.