Komentar: Konačno vlada koja želi vladati

Ponekad komentator mora priznati da je pogriješio. Danas je takav dan. Prije četiri tjedna sam, nakon što sam prognozirao duge koalicijske pregovore, napisao da bi Nijemci mogli strpljivo pričekati ishod jer zemlja dobro funkcionira i bez prave vlade.

Ono što je za vrijeme formiranja vlade prije četiri godine bilo ispravno, usred pandemije bilo je pogrešno. Naime, iako su virolozi opominjali da se može ostvariti upravo ovaj scenarij – Njemačka se već u posljednjoj fazi predizborne kampanje za parlamentarne izbore, a još jače u tjednima poslije izbora, suočila sa četvrtim pandemijskim valom. Izgleda da se zbog toga nitko nije zabrinuo.

Letargija i zaokupljenost sobom

Stara vlada, koja je još dva mjeseca poslije izbora imala tehnički mandat, nije pokazala neku veću ambiciju, ostavši letargična, kao i često do tada u prethodnom mandatu. Nova koalicija je, nasuprot tome, bila zaokupljena sama sobom i traženjem onoga što im je zajedničko. Tako je došlo do velikih grešaka kao što je zatvaranje centara za cijepljenje (kao da nisu ni slutili da će biti potrebna i treća doza) ili javna diskusija o mogućoj proslavi priželjkivanog kraja ograničenja – kao da je sve prošlo.

Pritom je aktualna situacija dramatična – poslije rekordnih brojki novozaraženih, sada snažno raste i broj umrlih. Da tako više ne može dalje, shvatila je u međuvremenu i nova vlada, pokazujući odjednom žurbu i odlučnost: već sljedeći tjedan će Bundestag donijeti odluku o obveznom cijepljenju zaposlenih u određenim zanimanjima, a smatra se da je na proljeće izvjesna i odluka o općem obveznom cijepljenju.

Time vlada Olafa Scholza polazi putem koji će ju, kao i politiku uopće, koštati velikog gubitka povjerenja građanki i građana: sve stranke u predizbornoj kampanji, pa i poslije toga, obećavale su da sigurno neće biti obveznog cijepljenja. Iz moguće radikalizacije protivnika cijepljenja može uskoro nastati poseban izazov za novu vladu.

Mora li novi socijaldemokratski kancelar u rat?

Novog kancelara Scholza i njegovu vladu potencijalno čeka vrlo neugodan izazov, ako Vladimir Putin bude mislio ozbiljno i svojim trupama, nagomilanima uz istočnu granicu Ukrajine izda naređenje da napadnu Ukrajinu. Doduše, kaže se da se povijest ne ponavlja. Ali situacija jako podsjeća na proljeće 1999. kada su novi socijaldemokratski kancelar i zeleni ministar vanjskih poslova poslali njemačke vojnike na prvi ratni zadatak od 1945. I tada, u kosovskom ratu, radilo se o zaštiti jednog naroda, što nije automatska obveza na temelju savezništva u NATO-u.

Imaju li se u vidu ti hitni problemi, veliki reformski planovi nove koalicije, koja se želi „usuditi više napretka", potisnuti su u drugi plan. Ionako će se pokazati do koje mjere Nijemce još uvijek drži oduševljenje za borbu protiv klimatskih promjena (prema anketama je to za najveći dio stanovništva najhitniji problem), kada primijete što to konkretno znači za njihovo blagostanje i standard. Naime, neće biti dovoljno da država povremeno donosi odluke, koje nitko ne bi osjetio ni u svojoj svakodnevici niti u svom novčaniku. „Klimatska neutralnost“ se na taj način neće postići.

Koliko će dugo blistati Scholzova zvijezda?

Da je Olaf Scholz sada izabran za kancelara je iznenađenje godine. Prije šest mjeseci jedva da bi se netko (uključujući i mene) na to kladio. A demokršćani su naročito u tjednima poslije izbora jasno pokazali da nisu sposobni za vlast. Ipak, Scholz ne bi smio zaboraviti da je prednost u glasovima koju je stekao na parlamentarnim izborima i na temelju koje je postao kancelar - vrlo mala. Nju Scholz može brzo izgubiti.

Doduše, Nijemci su u proteklih 50 godina svakog kancelara birali makar još jednom. Ali iz toga ne proizlazi zakonsko pravo na reizbor. Ne, Scholz i njegov kabinet se sada moraju pokazati na djelu. Inače bi semafor-koalicija mogla ostati samo jedna epizoda.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu