Komentar: Kancelar ne želi više oklijevati

Prije 77 godina, 8. svibnja bio je dan kad je Njemačka kapitulirala i Drugi svjetski rat je time okončan barem u Europi. Kao što je poznato u azijsko-pacifičkoj regiji trajao je još duže. Sada je opet rat u Europi. Agresor je Rusija, a 8. svibnja 2022. ruski predsjednik Vladimir Putin je daleko od kapitulacije. Mir nije na vidiku. Od toga polazi i kancelar. On "ne može danas reći kada će i kako završiti okrutni rat Rusije protiv Ukrajine", rekao je Olaf Scholz u televizijskom govoru u nedjelju navečer.

Nakon nekoliko tjedana odugovlačenja i oklijevanja - što on naravno ne želi da se tako shvati - Olaf Scholz je došao u realnost ovog rata. Nema izbora. Njemačka mora učiniti sve što je u njezinoj moći da podrži Ukrajinu. To uključuje isporuku oružja, uključujući i teško. "Nastavit ćemo s tim", kaže Scholz, a svima bi trebalo biti jasno da "Gepard" nije posljednji tenk koji bi trebao ući u Ukrajinu.

Iz 8. svibnja izrasta obveza

"Nikad više", tako glasi lekcija iz Drugog svjetskog rata. Rata u kojem je Njemačka donijela beskrajne patnje narodu Ukrajine. S obzirom na ruski agresivni rat, to "nikad više" daje Scholzu odgovornost i obvezu prema Ukrajini. Konačno se to mora reći! Obrana prava i slobode na strani napadnutih naslijeđe je 8. svibnja, kaže Scholz.

Da ne bismo bili pogrešno shvaćeni: savezni kancelar je od početka bio na strani Ukrajine. Samo tri dana nakon ruskog napada na zemlju Scholz je proglasio "prekretnicu" i jasno pokazao naciji da će mnoge stvari od sada biti drugačije. Ali, kao što je poznato, velike riječi u početku nisu bile praćene neizostavno velikim djelima. Njemačkoj je u početku bilo vrlo teško pružiti Ukrajini odgovarajuću vojnu potporu. Sjetite se samo kako je savezna ministrica odbrane u početku pokušala isporuku 5.000 kaciga Ukrajini prodati kao veliko postignuće. To je jednostavno bilo samo neugodno.

"Pomiriti se bez oružja"

Okrivljivati paušalno Scholza za to nije, međutim, sasvim ispravno. Kancelar ne djeluje sam, potrebno mu je odobrenje njegove koalicije i, naravno, potpora vlastite stranke. No to on do sada nije imao u odgovarajućoj mjeri. U SPD-u je široko rasprostranjen i duboko ukorijenjen pacifizam. Za mnoge socijaldemokrate "postići mir bez oružja" nije izreka koju je lako reći, već ozbiljna tvrdnja.

Shodno tome je i otpor isporukama oružja u ratnu zonu u početku bio velik. Otpor koji je također raširen u njemačkom društvu. Ne sviđa se svima u ovoj zemlji činjenica da Njemačka želi isporučiti tenkove.

Ali što duže traje rat u Ukrajini, to je očitije s kojom brutalnošću ruska vojska bjesni, ubija, siluje i muči, tim jasnije postaje da se ovaj rat ne može okončati dijalogom. To nitko ne može poreći.

Politika detanta je propala

Ali nije samo pacifizam stajao na putu SPD-u. Desetljećima se stranka fokusirala na dijalog sa Sovjetskim Savezom, a kasnije i s Rusijom. Ova stranka je stvorila politiku detanta s "promjenom kroz zbližavanje", a zatim je pretvorila u "promjenu kroz trgovinu". Rusiju je potrebno samo ekonomski integrirati kako bi se održao mir, bilo je načelo koje se predugo slijedilo. To da se pri tome previše bilo fiksiran na Rusiju i da su bila ignorirana upozorenja ostalih istočnih Europljana sada se SPD-u obija o glavu.

Priznavanje neuspjeha i izvlačenje zaključaka iz njega je bio proces koji je potrajao i kroz koji je manje-više i Olaf Scholz morao proći. Kancelar je donio svoju odluku, to pokazuje njegov govor. On se objašnjava, zauzima stav i poziciju i pogađa pravu notu. To je dobro. Predugo je proces donošenja odluka i na međunarodnom planu bio percipiran kao odugovlačenje i oklijevanje. To je Njemačkoj štetilo.

Budućnost je neizvjesna

Nakon govora više ne bi trebalo biti nejasnoća, jer kancelar se ne može povući iza riječi koje je upravo pronašao. To je najbolji preduvjet i da sada putuje u Kijev.

I građani Njemačke sada znaju na čemu su. Rat će vjerojatno dugo trajati i imat će posljedice. I za Njemačku. Olaf Scholz obećava da će učiniti sve što je u njegovoj moći da spriječi štetu za svoju zemlju. I tako što će izbjeći sve što se može shvatiti kao ulazak u rat i želi samo nastaviti put zajedno sa saveznicima. Hoće li to biti dovoljno? To nitko ne može garantirati.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu