Kako Armin Laschet još može napraviti uslugu Njemačkoj?

Stranke Unije (CDU/CSU) dobivaju prema ispitivanjima javnog mnijenja samo 19 posto?! To čovjek treba najprije provariti. To je samo odraz trenutnog raspoloženja i dosad ga je utvrdio samo institut Forsa. Ali ipak ta brojka predstavlja najnižu točku za CDU i CSU u cijelom poslijeratnom vremenu – s izuzetnim psihološkim posljedicama. Dva zaključka se mogu već sada izvući: povijest te „narodne stranke“ još nije gotova, ali ona se nalazi pred zaokretom koji je ujedno šansa za Njemačku.

Armin Laschet je u predizbornoj kampanji strahovito zabrljao. „Previše trom“, ustvrdio je nedavno čak i ministar unutarnjih poslova Sjevernog Porajnja i Vestfalije i Laschetov prijatelj Herbert Reul. Može se imati (malo) suosjećanja s predsjednikom CDU-a: Laschet je glavni krivac, ali nije samo on. Nego cijela Unija.

Vakuum koji nitko ne može ispuniti

To uključuje i Angelu Merkel – dio krivice se sigurno treba i njoj pripisati. Ona je bila i ostaje fenomen: Njemačka stoji (relativno) dobro, ta zasluga se pripisuje kancelarki. Ali Njemačka je prilično loše pripremljena za budućnost – a za to gotovo nitko ne krivi Angelu Merkel. Svojom osobnom vjerodostojnošću i svojom - nazovimo to tako – vještinom kancelarka je mnoge (previše njih, budimo iskreni) propuste svoje 16-godišnje vladavine uspješno držala dalje od sebe i svoje vlade. A sad ona odlazi i ostavlja divovski vakuum. U svakom slučaju on je veći nego što bi ga mogao ispuniti jedan Armin Laschet ili bilo tko drugi iz CDU-a ili CSU-a. Barem ne tako brzo da bi 26. rujna bilo moguće postići zadovoljavajući rezultat.

Prije svega CDU ima težak problem. Otkako nestaje prevelika sjena Angele Merkel svi to vide. Nitko ne zna što ova Unija zapravo zastupa! Laschet tu može provoditi personalne rošade, kako mu volja: Jensa Spahna, svoga partnera iz borbe za mjesto predsjednika CDU-a ne imenovati u svoj tim za budućnost. Umjesto toga obećati „desetljeće modernizacije“ s Friedrichom Merzom, jednim čovjekom od jučer. Sve to djeluje proizvoljno i nevjerodostojno. Ah, da, i onda „merkeliti“ – dakle držati se neodređeno – to puno bolje može Olaf Scholz! Sve to je teško za vjerne biračice i birače CDU-a i ja suosjećam s njima.

Sad se sve češće čuje da je baza CDU-a tako jako razočarana i frustrirana da se gotovo nigdje više  ne postavlja izborne plakate s Arminom Laschetom. To pomalo izgleda kao sabotaža. Ostaje nadati se da ti i drugi „saboteri“ neće učiniti ono što se potajno čuje s raznih strana: da će vodećega kandidata Lascheta zamijeniti puno omiljenijim šefom CSU-a Markusom Söderom kako bi nekako ipak spasili izborni rezultat. To bi Uniji sigurno pomoglo da dobije koji postotak više. Ali, tim veća bi bila šteta za Njemačku, jer Söder ne predstavlja današnju proizvoljnost Unije ništa manje od Lascheta. Srećom, vrijeme za takav šahovski potez tri tjedna prije izbora je već prošlo – ili možda ipak nije? Na tomu se Njemačkoj pa i frustriranim biračima Unije može samo čestitati.

Dobro došlo oduzimanje vlasti

Jer, najbolje što Armin Laschet sad može (mora!) napraviti je ovo: nakon povijesno najlošijeg rezultata koji se nazire – a to je svaki izborni rezultat ispod 30 posto – odvesti Uniju uredno u oporbu. I to za cijelo legislativno razdoblje. To bi bilo više nego dobrodošlo oduzimanje vlasti. Unija bi imala vremena za sadržajnu i personalnu reformu koja joj je više nego nužna. Ona bi mogla u miru raščistiti svoje korupcijske afere (primjerice sa zaštitnim maskama) i ponovo dobiti na vjerodostojnosti. Jer, vjerodostojan šef ili šefica nisu dovoljni – to mora biti cijela stranka.

Armin Laschet je možda, kako ga je jednom opisala kancelarska kandidatkinja Zelenih Annalena Baerbock, „postojan kod vjetra u lice“. Sad bi on trebao dokazati svoju postojanost i provesti nužnu obnovu Unije. To neće dobro doći samo njemu i toj stranci nego dugoročno cijeloj Njemačkoj.