Kao prethodno Bakiru Izetbegoviću, Mladenu Ivaniću i Draganu Čoviću, tako je i Miloradu Dodiku na kraju intervjua za DW pokazana zemljopisna karta Bosne i Hercegovine uz pitanje: je li zadovoljan kartom takvom kakva jeste ili bi nešto mijenjao? Ali jedino je on u ruke uzeo flomaster.
Već su se jednom crtale mape i na njoj povlačile nove granice. Kod prvog projekta Velike Srbije, sve je okončano u užasnom krvavom ratu u kojem su na kraju svi izgubili. Predsjednik srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini Milorad Dodik sada se usudio poželjeti opet mijenjati oblike jugoistočne Europe. Pred kamerom je povlačio nove granice i brisao postojeće. Na njegovoj karti, većina Republike Srpske pripojena je Srbiji. Sjever Kosova također bi trebalo doći Srbiju.
Poput velikog generala...
To podsjeća na poteze nekog velikog generala koji ima moć prekrajati svijet. To što Hrvatima velikodušno prepušta Trebinje i dio Istočne Hercegovine, samo je fusnota. Time on podržava treći entitet. Kao onda u ratu kada su, Karadžić i Mladić na jednoj strani, Mate Boban i Jadranko Prlić na drugoj strani, u principu bili složni da od Bosne i Hercegovine odlome što je više moguće teritorije i pridruže je odgovarajućoj, matičnoj državi.
Haški tribunal je sad Ratka Mladića osudio na doživotni zatvor. Za nekoliko dana biti će izrečena presuda i Jadranku Prliću. Tim presudama biti će kažnjeni zločini etničkih čišćenja s desetinama tisuća civilnih žrtava. Međutim, rezultat Mladićeve politike je još tu. Dejtonski sporazum je politiku srpskog ratnog zločinca nagradio teritorijalnom podjelom zemlje. Kad Dodik u intervjuu za DW pozitivno ocjenjuje Dejtonski sporazum, onda to čini upravo iz tog razloga. Međutim, on i njegovi propagandisti zaboravljaju spomenuti da su Karadžić i Mladić odbili sporazum. Niti jedan bosanski Srbin ga nije potpisao, već je to bio Milošević. Ali, kakav uopće značaj danas ima ta povijesna činjenica?
Dodik sad treba čekati. On više ne prijeti referendumom, ali kako kaže, o njemu još uvijek sanja. On stavlja pod znak pitanja sposobnosti države Bosne i Hercegovine da uopće funkcionira. Nakon što su bosanski Srbi i on učinili sve što je moguće da prodube podjelu zemlje, da se uništi ono malo napretka za reintegraciju zemlje pod Visokim predstavnikom Paddyem Ashdownom, da se blokira povratak prognanih i da se oteža život onima koji su se ipak vratili.
"Veliki strateg"
On je osobno odlučujuće pridonio političkoj i ekonomskoj blokadi Bosne i Hercegovine. On je u oblasti u kojoj se rasprostire njegova moć – a i dalje, u cijeloj zemlji – doveo ljude u ekonomski nesnosnu situaciju. Siromaštvo i nedostatak perspektive vode u emigraciju. Veliki dijelovi Republike Srpske su skoro bez ljudi. Ona je u dugovima, odavno je rasprodato što se rasprodati moglo. Ali Dodika ne interesiraju sudbine ljudi.
„Veliki strateg" sada optužuje Srbiju, da „nažalost nije u situaciji" slijediti njegovu politiku: Srbija bi trebala priznati Kosovo. Tada bi bio trenutak da se Republika Srpska odvoji od Bosne i Hercegovine.
Onaj tko je prije 26 godina povlačio granice, bio je spreman da ide do kraja i da u provaliju povuče ne samo „protivnika", već i vlastito društvo. Danas bi bilo važno kada bi Europa – poput američke veleposlanice – Dodiku konačno jasno stavila do znanja da političar sa takvom ideološkom opremom nema nikakve veze sa zapadnim vrijednostima i da sa njim nema što razgovarati.
Dodik je svjestan da je lako ranjiv, da je njegov režim financijski uništen i da ovisi od međunarodne zajednice. Čak ni Rusi ga neće zauvijek financirati. Njegove opasne vizije i snovi služe samo njemu i održavanju njegove moći.