Jubilej u opasnim vremenima
U 2015. je sve drugačije. Politika "mirne ruke" Angele Merkel, politika tihih tonova i kasnog donošenja odluka je prošlost. I to baš za desetu obljetnicu otkako je postala šefica savezne vlade. Zapravo su već u ljeto bile napisane političke bilance Merkeličine dekade, barem u glavi autora. Ovisno o kutu gledanja, bile su formulirane kao oduševljene himne obožavatelja ili kao priznanje njezinih dostignuća - uz škripanje zubima. U najgorem slučaju.
Merkel, po kojoj je već odavno jedna era dobila ime, bila je na vrhuncu moći, na vrhuncu ugleda, na vrhuncu svog autoriteta. To nisu samo Grci vrlo dobro znali. I socijaldemokrati (SPD) su to znali, i sve moguće muške "zvjerke" u njezinoj stranci (CDU). Nije nju Njemačka stvorila, ona je stvorila Njemačku! I Europu također, barem do ljeta.
Urušavanje moći zbog politike prema izbjeglicama
Ali onda su odjednom stigle izbjeglice. Stotine tisuća ih otada Njemačku smatraju obećanom zemljom. I Merkel izgovara ovakve rečenice: "Mi ćemo uspjeti!" i "Pravo na azil ne poznaje gornje granice." Najkasnije od ljeta 2015. politika je opet konfrontativna. Mnoštvo dobrih ljudi prakticiraju kulturu dobrodošlice, ali u "trbuhu" njemačkog društva vrije. U međuvremenu u kancelarkinoj Uniji bjesni neslužbeni ustanak. Još samo nedostaje vođa pobune. Kako su se stvari samo promijenile! Merkel sa svojim predsjedničkim stilom vladanja, višestruko proglašavana najvažnijom, najmoćnijom ženom svijeta, žena kojoj su pred nogama bili čak i dijelovi oporbe, sad upravo doživljava eroziju autoriteta. Bliži li se kraju jedna politička bajka?
Pri tom njezin uspon nije uopće bio spektakularan. Njezine prve godine na funkciji kancelarke su bile poput doze narkotika. Bez "prirodnih neprijatelja" ona je u velikoj koaliciji sa socijaldemokratima vodila politiku, a da joj se nitko nije ni suprotstavljao. Njezin ugled nije se zasnivao na onome što čini, nego na onome kako to radi: dugo oklijevanje, odluke koje se donose tek onda kada iza sebe ima sigurnu većinu. Kršćansko-demokratska unija je izgubila sve dragocjene raznolikosti koje su je krasile i postala skoro identična socijaldemokratima. Merkel je neslužbena predsjednica društva koje se zasniva na konsenzusu. Ukratko: politika koju vodi Merkel je dosadna, ali vrlo smirujuća. Ova političarka djeluje kao netko u koga se može imati povjerenje, čak i za one koji se svrstavaju daleko na lijevu stranu političke scene. Ona odlično vlada umjetnošću nekonkretnih i uopćenih izjava. Ništa ne simbolizira politiku Angele Merkel više nego njezina skoro pa budistička poza koju često zauzima - kada su joj prsti dvije ruke spojeni na vrhovima i formiraju oblik romba: pogledajte, ja sam pronikla u bit života. Ta simetrija između nje, njezine stranke i birača izgubljena je zbog politike "otvorenih vrata".
Uzdrmani patrijarh Kohl
Sposobnost Angele Merkel da "zamrzne" konflikte pokazala se neprimjenjivom u slučaju problematike s izbjeglicama. Njezin najveći kapital su do sada bile greške drugih, a sada je ona pogriješila. Njezina strategija izbjegavanja grešaka kao recept po kojem je vodila politiku je doživjela neuspjeh. Sad ona mora voditi, a ne samo upravljati opušteno držeći jednu ruku na volanu. Ona je dokazala da to može. Ona je odlično prepoznala zgodnu priliku kada se unutar njezine stranke poljuljala pozicija Helmuta Kohla, munjevito se oprostila od atomskih elektrana kad je izbila katastrofa u Fukušimi. Ali, u tim stvarima je iza sebe imala i podršku većine birača.
Sada mora posegnuti za vladarskim žezlom i na unutarnjopolitičkom području. Ovo polje je do sada skoro uvijek prepuštala socijaldemokratima. Njezina politička pozornica bila je vanjska politika - spašavanje eura i zaštita klime, pregovori s Rusijom, discipliniranje Grčke. Uspjela je u tome da izgleda kao da je neizbježna u kriznom menadžmentu posvuda u svijetu. Novine Die Welt to su svojevremeno ovako formulirale: smirujuća švicarizacija Savezne Republike Njemačke.
S time je gotovo. Merkel mora reći što i kako dalje. Više od milijun izbjeglica u samo nekoliko mjeseci ne može se tretirati kao sporedna točka na političkom dnevnom redu. Ima li ona kakav plan? Ako nema, onda je sve moguće - od ostavke do prijevremenih izbora. Pri tome je ona već odavno donijela odluku da će kandidirati i na izborima 2017. godine. Ali to je bilo prije "kulture dobrodošlice".