Užasan zločin je potresao Njemačku: u Frankfurtu, na jednom od najvećih željezničkih postaja u zemlji, jedan osmogodišnji dječak i njegova majka su gurnuti pod nadolazeći vlak. Mališan je poginuo. Majka se uspjela spasiti. Vjerojatni počinitelj je pokušao pobjeći, uz pomoć svjedoka je zaustavljen i policija ga je uhitila. Nekoliko sati kasnije je glasnogovornica policije objavila kako je muška osoba stara 40 godina, prema trenutnom saznanju nema nikakve osobne veze sa njegovim žrtvama. I da dolazi iz Eritreje.
Neovisni novinari imaju zadaću izvještavati što se dogodilo. To zvuči jednostavnije i očitije nego što to jest. Jer informacije koje šire mediji – ili ih ne šire, uvijek oblikuju raspravu u društvu. Zato su se njemački mediji obavezali na etičke smjernice, takozvani Novinarski kodeks.
„Opravdani interes"
Između ostalog je tu određeno, kad se kod nekog zločina izvještava i o porijeklu počinitelja: onda, kad je to „sadržajno povezano sa nedjelom ili kad postoji opravdano zanimanje javnosti". Osim toga, spominjanje etničke, vjerske ili pripadnosti druge manjine optuženog ili počinitelja, ne smije voditi uopćavanju i diskriminaciji temeljem tog individualnog prijestupa.
Koju ulogu dakle ima činjenica da ovaj počinitelj dolazi iz Eritreje? I treba li Deutsche Welle o tome izvještavati?
Od ljeta 2015. kad je kancelarka Merkel odlučila ne zatvoriti granice, nego prihvatiti u zemlju ljude koji su tada pretežito bježali od građanskog rata u Siriji se Njemačka promijenila. Konkretno, promijenila se jer je prihvaćeno preko milijun izbjeglica i njima se moralo dati što trebaju, zbrinuti i trebalo ih je integrirati. Ali dogodila se i promjena koju je teško opisati. Ima Nijemaca koji osjećaju duboku nesigurnost, boje se i svaki incident, svaki zločin, svako kršenje zakona nekog od tih izbjeglica smatraju dokazom kako su ugroženi temelji njihove vlastite zemlje od tih „stranaca".
A onda ima i takvih koji žele smiriti situaciju, traže bolju skrb za te, djelomice traumatizirane ljude i pokušavaju pokazati put kako može funkcionirati suživot. Usprkos razlikama u kulturi, usprkos traumatičnih iskustava.
I na koncu su tu politički djelatnici koji žele izvući korist iz tog straha, koji ne propuštaju niti jednu priliku da time uhvate glas birača za njihovu politiku podizanja granica. U kojem slučaju njemački mediji onda trebaju izvještavati o porijeklu počinitelja? Kad dakle postoji „opravdano zanimanje" javnosti?
Unutrašnja borba
Njemačka se upravo bori sama sa sobom. Bori se kako da sa jedne strane izađe na kraj sa tom nesigurnošću, sa druge strane i sa samouvjerenošću koja se nameće kao obaveza već i blagostanjem ove zemlje. I sa pitanjem, kako i gdje se moraju povući jasne granice kako bi se zaštitila društvena dostignuća proteklih desetljeća, na primjer kada je riječ o ravnopravnosti spolova.
I o tome moramo izvještavati. Moramo dati riječ suprotstavljenim gledištima, pokušati objasniti koji su to različiti motivi koje pokreću ljude, čega se boje, zašto se bore – i kako potpuno različite političke stranke pokušavaju iskoristiti sve to.
Smrt osmogodišnje dječaka će zaoštriti ton rasprave u Njemačkoj. Neki mediji će raspirivati rasizam jer to izaziva pažnju – i donosi nakladu i dobit. To je nedopustivo i nema nikakve veze sa zanimanjem javnosti kakvo misli Novinarski kodeks.
Ipak, ova rasprava se može slijediti i razumjeti samo ako se zna kako počinitelj dolazi iz Eritreje i tako i njegovo porijeklo spada u istinito izvještavanje na koje smo obavezni.
A u tu istinu svakako spada i tuga za mališanom i suosjećanje sa njegovim roditeljem i obitelji koja nas treba voditi u ovim danima.