Angela Merkel je već 11 godina njemačka kancelarka i 16 godina (!) predsjednica Krščansko-demokratske unije (CDU). Puno je toga postigla: napravila preokret u pogledu prezaduženosti, prepolovljen je broj nezaposlenih, udvostručena ulaganja za znanost i istraživanje i modernizirala je svoju stranku. Vanjskopolitički je Njemačka, obzirom da su drugi bili sve tiši i tiši, postala glasnija. Tako je njemačka vlada određivala pravac u kontekstu financijske krize, krize eura i krize oko Krima.
Za nemali broj ljudi Merkel je pokrenula i – previše toga. Stari, konzervativno-orijentirani članovi CDU-a kritiziraju njezin kurs "socijaldemokratizacije" kršćanskih demokrata. Svakom drugom Nijemcu je milijun doseljenika, koje je pustila u zemlju, bilo previše. Od te ljutnje i od generalne kritike na račun političkih elita profitira populistička Alternativa za Njemačku i plete svoju mrežu svojevrsne "desničarske internacionale". Drugi opet kritiziraju Angelu Merkel i kažu da je ona premalo učinila kako bi amortizirala dugoročne rizike njezine politike.
Pohvale iz inozemstva
Iz inozemstva trenutno možda dolazi puno, dijelom i pretjeranih, pohvala, no Merkel se prema njima odnosi poslovično oprezno, a bez obzira na njih mišljenja se u Njemačkoj oko Merkel – razilaze. Njezin odlazak u ovom trenutku ne bi bio baš slavan.
Jedna njemačka poslovica kaže: "Morate pokusati kašu, koju ste zakuhali." U ovom slučaju to ne znači radost zbog nastale štete, već šansu da se stvari ponovo dovedu u red. Merkel, ako bude izabrana, sada ima šansu da nastavi raditi na onome što je pokrenula ili da to korigira - ponajprije posljedice izbjegličke krize. To što je prihvatila taj izazov, donijet će joj simpatije mnogih.
Angela Merkel ima šansu pokazati da nakon svih ovih godina na europskoj i međunarodnoj političkoj sceni nije zaboravila brige Nijemaca. Ona bi mogla pokazati da postoji odgovor na sve veći jaz između bogatih i siromašnih, između grada i sela, odnosno urbanih i ruralnih područja. Tako bi ona mogla zaustaviti ili čak ublažiti socijalne podjele i političku polarizaciju, koja predstavlja plodno tlo na kojem uspijeva desničarski populizam.
Protiv populističkog trenda
Stara, a vjerojatno i nova njemačka kancelarka ima šansu da sve to napravi jer raspolaže odgovarajućom količinom moći, ugleda i iskustva, zato što kao pragmatična političarka ima slobodu potrage za rješenjima problema, koja nisu obojena ideologijom i zato što je spremna da se tim problemima svjesno suprotstavi. Važno joj je jedinstvo društva i njegova kohezija kao sredstvo (ili recept) protiv polarizacije, kako je izjavila nakon što je u nedjelju navečer izašla pred javnost s odlukom da će se ponovo kandidirati za kancelarku. Odlučila je upustiti se u borbu i to je ispravna odluka!
Ukoliko Angeli Merkel pođe za rukom da to realizira, ona bi svoju stranku mogla sačuvati od toga da je dalje nagriza Alternativa za Njemačku. Štoviše: ona bi zapadnim zemljama mogla pokazati da postoji i drugi put od onoga koji se može naslutiti ako se pogledaju populistički duhovi današnjice.
Merkel kao uzor
I još nešto: Angela Merkel ima šansu i da iskoristi svoju ulogu žene – kao uzora, žene koja se nalazi na čelu jedne države. Posebno ako se imaju u vidu tisuće i tisuće drugih žena koje žive u Njemačkoj i koje potječu iz kultura u kojima nemaju puno prava. Za njih Merkel može biti ohrabrenje u pravcu emancipacije. Znanstvena saznanja pokazuju da su žene odlučujuće kad se radi o integraciji u novo društvo. Angela Merkel im može dati impulse, koji bi se pozitivno odrazili na cijelo društvo.
U tom smislu je odluka Angele Merkel da se kandidira kako bi i u iduće četiri godine bila njemačka kancelarka odluka koja otvara mnoge šanse – a time i dobra odluka.