Komentar: I dalje tako, samo s drugim predznakom

Kancelarka može ostati. Ali vlada koju ona vodi će se promijeniti. Mandat za sastavljanje vlade dobiva Angela Merkel, čiji je CDU s 42 posto glasova izabran za najjaču stranku u Njemačkom parlamentu. Ali nema više njegovog liberalnog partnera. Kršćanski će demokrati vjerojatno sljedeće četiri godine vladati Njemačkom, zajedno sa Socijaldemokratima, ili će im to uspjeti skoz samima.

Merkeličin kancelarski bonus je bio nedostižan. A njena stranka, CDU, profitirala je od ugleda svoje glavne kandidatkinje. Stranka si može pripisati najveći izborni uspjeh u zadnja dva desetljeća! Rezultati izbora su istovremeno doveli i do povijesnog pada manjeg partnera iz vlade FDP-a, koji je prije četiri godine bio ušao u vladu s najvećim izbornim uspjehom koji je tada iznosio 14 posto. Sada više neće ući u Paralment. To je apsolutno najniža točka na koju je pala ova stranka i prijelomna točka političkog krajolika u Njemačkoj, jer Liberali su od ustanovljavanja Savezne Republike Njemačke 1949., zastupljeni u parlamentu.

Sasvim zamisliva Merkeličina politika uz Socijaldemokrate

Potpuno očito su uspjesi vladajuće koalicije procijenjeni kao kancelarkin uspjeh. Njemačka ima najnižu stopu nezaposlenosti u Europi, solidan gospodarski rast, nisku zaduženost. I sve to bez većih teškoća koju bi osjećala većina Nijemaca. To je uvjerilo glasačice i glasače. Oni su željeli kontinuitet, stabilnost i sigurnost. A njih simbolizira Angela Merkel. Ona je nakon osam godina na položaju kancelarke postala značajna moćna političarka. Tako je ona ustrajno preuzimala središnje teme oporbe. Više socijalne pravednosti i rasterećivanje obitelji. Ukidanje obavezne vojne službe. Nemiješanje u Libiji ili Siriji. Uvođenje promjene energetske politike. Vladajuća koalicija iz protekle četiri godine je doduše na papiru bila građanska koalicija, ali ona je kod mnogih tema vodila socijaldemokratsku, ponekad čak zelenu politiku. Čisti pragmatizam: to je Merkeličino načelo. I popularno je!

Za Merkel, a vrlo očito i za njene pristaše, nastavak političkog rada u "velikoj koaliciji" (CDU i SPD) ne bi bio problem. Naprotiv, zajedno sa Socijaldemokratima bi otpor Bundesrata (drugog doma u Njemačkom parlamentu u kojem su predstavljene savezne pokrajine), u kojem dominiraju crveno-zeleni političari, bilo lakše držati pod kontrolom. Jer momentalno ovaj dom blokira važne zakone.

Osipanje stranačkog sustava

U njemačkom političkom krajoliku se događaju korjenite promjene. Koordinate su se pomaknule. SPD i Zeleni ne mogu biti zadovoljni svojim uspjehom. Unatoč uočljivom popravljanju rejtinga SPD-ova glavnog kandidata Peera Steinbücka u zadnjih nekoliko tjedana predizborne kampanje, ova stranka je uspjela popraviti svoj rezultat tek za tri posto i osvojila je 26 posto glasova. To je manje no što se bila nadala. SPD se bori za svoj status narodne stranke. Razlog za to je s jedne strane taj da je njene socijaldemokratske teme preuzela politka kancelarke Merkel. S druge strane, da SPD svoju vlastitu politiku nije mogao uvjerljivo nametnuti.

Četvrt stoljeća nakon njemačkog ponovnog ujedinjenja je Ljevica, kao stranka proizašla iz bivše Partije socijalističkog jedinstva Njemačke (SED) iz nekadašnjeg DDR-a, postala treća najveća stranka u zemlji.

Male stranke, prije svih "Alternativa za Njemačku", pokazale su više odlučnosti. Eurokritična Alternativa za Njemačku okupila je glasače koji su jednostavno protiv, one bez orijentacije ili razočarane glasače iz svih političkih lagera.

Van iz zone komfora

Odnos snaga se iz temelja promijenio. Ali zbog čega je tako? Mnoge stranke, prije svega Zeleni i Liberali, bile su zaokupljene same sobom. Isprazne kadrovske rasprave i anti-teme kao što su povećanja poreza - za to glasačice i glasači nemaju razumijevanja. Predizborna kampanja je protekla bez velikih strasti i kontroverzi. To je učinak ove razvodnjene, teško razlikovne politike: svaki treći birač još kratko prije izbora nije znao za koga će glasovati. I kancelarka i oporba su svoju politiku predstavljale glasačima kao uslužnu djelatnost. Umjesto političkih rasprava nudile su se ušminkane reklame za politički proizvod. To nije trend koji vlada samo u Njemačakoj. Svejedno, politika je danas i ovdje manje politična nego što je bila u prošlosti. Njemačka se u godini 2013. ugodno smjestila u zoni komfora!

Važna pitanja o budućnosti čekaju na odgovor

Krizom pogođene kao i Njemačkoj susjedne zemlje su na ove parlamentarne izbore gledale kao na "izbore koji odlučuju o Europi". Mnogi naši susjedi računaju na umjerenu, manje strogu politiku u vođenju financijske krize, ukoliko dođe do formiranja vlade s velikom koalicijom.

Ali to su isto tako izbori koji odlučuju i o važnim pitanjima u Njemačkoj. Kako ćemo u Njemačkoj u kojoj stanovništvo stari, osigurati mirovine? Kako ćemo financirati promjenu energetske politike? Kakvo stajalište zauzima Njemačka u sirijskoj krizi? I što je - kad se izuzme čisti krizni menadžment, zapravo naša politička vizija za proširenu Europu? Tu naša zemlja politički stoji pred puno većim zahtjevima no što su odgovorni do sad htjeli prihvatiti. Njemačka - najveća europska gospodarska sila i četvrta najveća na svijetu, fino se uljuljkala i zabaveljna je samom sobom. I to, usput, vrlo uspješno.

Dosta s administrativnim upravljanjem

Zadatak politike je da birače i nebirače upozori na ove teme, da ih pozove na raspravu i formiranje mišljenja. Demokracija je uvijek novo postizanje kompromisa. A oni, kao što je poznato, dolaze iz različitih pozicija, oni su rezultat rasprave. Politika mora ponovno postati politična, tako ja smatram. Njemačkom ne treba samo administrativno upravljati, nego ju i oblikovati. To je zadatak nove vlade, o čijem će se formiranju raspravljati sljedećih dana.