Komentar: Erdoganovi dosadni prijekori zbog Jeruzalema

Opet je tu: prostak, nasrtljivac, svađalica, političar u vječitoj predizbornoj borbi – Recep Tayip Erdogan. Odmah na početku konferencije Organizacije za islamsku suradnju (OIC) u Istanbulu je turski predsjednik počeo svoje: Izrael je „teroristička i okupatorska zemlja" i zato poziva „sve zemlje" da „Jeruzalem priznaju kao okupirani glavni grad palestinske države."

Dobro poznata predstava srdžbe

Erdogan je srdit. I to svi trebaju znati: izgleda kao da je turski predsjednik nakon kratke stanke u svađanju opet dobio volju izazvati veliku gužvu. Dok su to prije par mjeseci optuživao za „nacističke metode" bilo Nizozemce, bilo Nijemce, izgleda da se Erdogan sada želi vratiti na dobro poznati teren svaljivanja drvlja i kamenja na Izrael.

Naravno: možda bi se moglo vjerovati Erdoganu koji redovito ističe svoju muslimansku vjeru da ga je pogodila odluka Trumpa priznati Jeruzalem kao glavni grad Izraela. Taj grad prepun povijesti nije samo za židove i kršćane, nego i za muslimane grad koji ima osobito značenje. Ali sa druge strane, te vječito iste optužbe o „terorističkoj državi" i „ubojicama djece" djeluju kao da ih govori robot, da su sve već naučene napamet i zato jer se izriču u uvijek istom tonu, vremenom su postale već i dosadne. Povrh toga, te psovke na Izrael su već i zbog toga licemjerne jer trgovinska razmjena između Izraela i Turske već je godinama sve bolja.

Usprkos tome, Erdogan ne može propustiti priliku da nešto ne spusti Izraelu. Već je legendaran njegov nastup u Davosu 2009. kada je na pozornici napao svog izraelskog pandana Shimona Peresa i zatrpao ga uvredama. Njegov srditi zahtjev u nastupu ionako punom hormona da želi govoriti još One Minute već odavno je hit na Youtubeu gdje su ga pogledali milijuni korisnika.

Muslimanske zemlje daleko od sloge

Nikoga ne treba čuditi Erdoganov najnoviji nastup već i zbog toga što je već uoči konferencije najavljivao kako muslimanske zemlje moraju pokazati što mogu i da ćemo „na ovom summitu pokrenuti čitav islamski svijet."

Kasnije, na početku konferencije ta Erdoganova najava se odmah pokazala kao čista besmislica. Od ukupno 57 članica OIC njih tek 20 su na konferenciju poslali predsjednike država ili vlada. One pak koji su sa Saudijskom Arabijom prije pola godine pokrenule blokadu Katara poslali su dužnosnike daleko nižeg ranga sve do razine nekakvog „doministra vanjskih poslova".

Uopće: o nekakvom „zajedništvu" među muslimanskim državama ne može biti ni riječi i ne samo kada je riječ o Kataru. Ne samo da je tu sukob „velikih igrača" Saudijske Arabije i Irana, nego su i više nego napeti i odnosi između religioznog i konzervativnog vrha u Turskoj i vojnog čelništva Egipta.

Vjeran načelu „glavno da me ima na televiziji", čini se da je Erdoganu sve to svejedno. Njegova poruka je jasna, također i na ovoj konferenciji: Izrael je „teroristička država", „okupacijska sila" - i tako dalje i tako dalje. Jer takav je on: prostak, nasrtljivac, svađalica, političar u vječitoj predizbornoj borbi.