Komentar: Erdogan se bori za očuvanje vlasti

Svaki put kada se pojavi neki problem u turskom gospodarstvu, svaki put kada Turska dođe na naslovnice iz bilo kojeg razloga, onda je samo pitanje vremena kada će uslijediti potpuno neshvatljiva reakcija turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Tako je bilo nedavno na jednoj manifestaciji u zapadnoj Turskoj. On je ondje objavio da je naložio Ministarstvu vanjskih poslova protjerivanje deset stranih veleposlanika koji su se izjasnili za puštanje na slobodu filantropa Osmana Kavale.

Očito je da Erdogan ne samo da voli sukob sa Zapadom, nego mu on i treba. Jer zašto bi se inače sukobljavao sa svojim najvažnijim NATO-partnerima, SAD-om, Francuskom i prije svega Njemačkom. Tragično u odnosu s Njemačkom je to da je prije nešto manje od sedam dana njemačka kancelarka Angela Merkel u Istanbulu gotovo isključivo hvalila njemačko-turske odnose. Hvalospjevi su ostali samo prazne riječi, također i od Erdogana.

Strategija skretanja pažnje: Zapad je uvijek kriv

Ponovno je riječ o dokazanoj metodi koju turski predsjednik opet koristi. Posljednji rezultati ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je Erdoganova stranka AKP izgubila veliku potporu. Za turskog predsjednika glasalo bi samo nešto manje od 30 posto birača. Nakon toga je Erdogan reagirao uvredama na račun oporbenih stranaka.

Prošlog četvrtka službeno je objavljeno da FATF, međunarodna radna skupina za borbu protiv pranja novca, stavlja Ankaru pod pojačani nadzor. Ova odluka je dočekana na istanbulskoj burzi s blagim oscilacijama. No, kada je turska središnja banka neposredno nakon toga iznenađujuće ponovno snizila temeljnu kamatnu stopu, devizni tečajevi su se srušili. Turska valuta doživjela je pad kakav nije imala desetljećima.

To još jednom pokazuje: što je jači unutarnjopolitički pritisak na Erdogana, to je masivnija njegova reakcija, uvijek protiv Zapada. I tako mu je dobro došlo da je deset veleposlanika uputilo svoj apel Turskoj.

Snažan čovjek i njegova očajna situacija

Nije prvi put da se Erdogan uhvatio u koštac sa Zapadom. Ali ovaj put je, po mom mišljenju, stvarno otišao predaleko. Nakon što je Osman Kavala prije više od četiri godine poslan u zatvor na temelju spornih optužbi, na teret mu je stavljeno i podržavanje prosvjeda Gezi koji su održani 2013. godine. Jedan sud ga je oslobodio tih optužbi, ali nekoliko sati kasnije drugi sud ga je osudio kao organizatora pokušaja državnog udara 2016. godine. Da je ova optužba krajnje nerealna, više je nego očito.

Europski sud za ljudska prava također je presudio da ne postoje razlozi za daljnji pritvor Kavale i zatražio njegovo hitno puštanje na slobodu. Erdogan je to odbio, zbog čega su i turski sudovi ostali pri svojoj odluci. To još jednom potvrđuje da sudovi donose presude samo po nalogu predsjednika. Ovdje stvarno ne može biti govora o neovisnom pravosuđu, o kojem Erdogan stalno govori.

Mladi birači se odvraćaju od njega

Posebno je uočljivo da bi mladi ispod 25 godina radije birali druge stranke od predsjednikove. Nezaposlenost raste, na izbjeglice koje žive u Turskoj sada se gleda kao na prijetnju, a na predsjednika koji je vidno lošeg zdravlja više se ne gleda kao na heroja.

U bliskoj budućnosti Turska se suočava s dva važna pitanja. Mogu li oporbene stranke održati jedinstvo do planiranih predsjedničkih izbora 2023.? Ako bude tako, za Erdogana će biti više nego teško da bude ponovno izabran. Međutim, ako se oporba podijeli, to će ići Erdoganu na ruku. Što god budućnost nosi, sadašnjosti turski predsjednik i dalje ima pune ruke posla kako ne bi još više ljutio svoje zapadne saveznike.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu