Komentar: Christian Schmidt i problem njegove srdžbe
20. kolovoza 2022Snimka visokog predstavnika Bosne i Hercegovine Christianom Schmidtom se ove srijede (17.08.) proširila munjevitom brzinom. Prikazuje izljev srdžbe bivšeg njemačkog bivšeg ministra poljoprivrede na konferenciji za novinare u Goraždu nakon pitanja jedne novinarke.
Ali što je točno navelo Schmidta na ovoliku srdžbu? Za odgovor na to pitanje moramo se vratiti malo unazad. Jer riječ je o poslijeratnoj Bosni, jednom od najkonfuznijih političkih režima na svijetu.
Ured visokog predstavnika (OHR) je proizvod Dejtonskog mirovnog sporazuma uz posredovanje SAD kojim je 1995. okončan rat u Bosni. Ima izvanredno polje djelovanja, takozvane Bonske ovlasti po kojima može samostalno mijenjati zakone, otpuštati državne službenike, čak i mijenjati državne simbole zemlje.
Krajem 2000-ih, vrh BiH i međunarodna zajednica počeli su s procesom ukidanja ove funkcije. Iza toga je bila ideja kako će BiH naći svoj put u puni suverenitet i da će međunarodna zajednica biti spremna odreći se nadzora nad poslijeratnim poretkom zemlje.
Gigantski "etnički" državni aparat
Do toga nije došlo. Kad su i SAD i EU okrenule leđa Bosni, pokazala se neprimjerenost dejtonskog ustavnog okvira.
Ustav Bosne – Prilog IV Dejtonskog sporazuma – za zemlju od 3,2 milijuna stanovnika predviđa četrnaest različitih razna vlasti. Zemlja je administrativno podijeljena skoro potpuno po etničkim linijama, pri čemu je u ogromnom državnom aparatu skoro svaka pojedinačna javna i administrativna funkcija popunjena po etničkom ključu. Praktično sva prava na demokratsko predstavljanje rezervirane su za takozvane „konstitutivne narode“, odnosno Bošnjake, Srbe i Hrvate.
Manjine kao što su Romi i židovska zajednica, kao i oni koji se izjašnjavaju jednostavno kao Bosanci, isključeni su kada se radi o mnogim funkcijama na koje se ljudi biraju, uključujući tročlano državno predsjedništvo.
S ovim instrumentima u ruci, etablirane nacionalističke stranačke klike brzo su gurnule Bosnu u trajni ciklus kriza.
Posljednjih godina, vodeći srpski (SNSD) i hrvatski (HDZ) nacionalistički blokovi sve više koordiniraju svoje napore. Uz značajnu podršku Srbije, Rusije i Hrvatske, uspjeli su gotovo potpuno uništiti sve što uopće nalikuje na državno rukovodstvo u Bosni.
Tko sluša sud?
Bosanski aktivisti za građanska prava našli su na to svoj odgovor. Počevši od 2009. različiti pojedinci iz manjinskih zajednica i civilnog društva podnijeli su žalbe Europskom sudu za ljudska prava (ECHR) i Ustavnom sudu BiH kako bi osporili diskriminaciju u ustavu ove zemlje, uključujući one koji se odnose na biračka prava i ograničenja za manjine.
Došlo je do je osam presuda. U svim slučajevima su sudovi stali na stranu tužitelja.
Nije iznenađujuće što vladajuća politička kasta – osobito SNSD i HDZ – kategorički odbijaju provesti ove sudske odluke jer im je jasno kako bi to dovelo do daleko otvorenijeg, reprezentativnijeg i konkurentnijeg političkog sustava u Bosni i Hercegovini – a samim tim vjerovano i do njihovog silaska s vlasti.
Nakon više od desetljeća zastoja i sve većih političkih napetosti, Schmidt - koji je preuzeo dužnost u kolovozu 2021. je kao glavne zadaće svog mandata proglasio promjenu izbornog zakona i ustavnu reformu.
Čudno imenovanje
Ali Schmidt je od početka imao problem s vlastitim legitimitetom: prvo, okolnosti njegovog imenovanja su bile čudne. Čini se da je bivša njemačka kancelarka Angela Merkel donjela odluku o imenovanju Schmidta bez ikakve koordinacije s ostalim zapadnim partnerima, dakle sa SAD, Velikom Britanijom, Italijom i Francuskom.
Usprkos glasinama kako je Berlin "informirao" ili se čak dogovorio s Moskvom o imenovanju Schmidta, on je na kraju postao prvi visoki predstavnik koga je Kremlj uspješno spriječio dostaviti Vijeću sigurnosti UN redovito izvješće o napretku implementacije mira u BiH.
Postoji još jedan problem sa Schmidtovim pristupom: on je odlučio u provođenju svojih ciljeva izborne reforme ignorira i presude Europskog suda za ljudska prava.
Bosanski mediji su 19. srpnja javili kako se Schmidt sprema iskoristiti svoje Bonske ovlasti kako bi promijenio federalne izborne zakone.
Prokockano povjerenje
Ne samo da je to htio učiniti usred predizborne kampanje – izbori su raspisani za 2. listopad. Većina stručnjaka je također izrazila bojazan kako bi promjena zakona koristila samo HDZ-u bosanskih Hrvata i njegovim secesionističkim koalicionim partnerima u SNSD-u bosanskih Srba.
Jer, saznalo se da je Schmidtova pravna reforma zasnovana na tekstu koji je napisan u Zagrebu.
Schmidt je 27. srpnja popustio i odlučio se samo za niz tehničkih izmjena izbornog zakona. Ali integritet OHR-a kao nepristranog arbitra, već je narušen.
Na primjer, kako je primijetio njemački zastupnik Michael Brand, član bivšeg Schmidtovog kluba zastupnika CDU/CSU, visoki predstavnik u Bosni je „neposredno prije održavanja izbora nanio ozbiljnu štetu i u velikoj mjeri prokockao povjerenje“.
Ove srijede u Goraždu reporterka Adisa Imamović sa N1 BIH postavila je Schmidtu vrlo konkretno pitanje: zašto se stvara dojam kako se on bavi samo jednim od neriješenih ustavnih slučajeva u zemlji i to onom čija bi provedba, ako bi se provela bez ostalih, najviše koristila HDZ-u? Što je s ostalih sedam sudskih odluka čija se provedba još čeka?
I gdje je odgovor?
Pitanje je bilo oštro, ali legitimno. Tijekom izljeva srdžbe koje je pitanje izazvalo, Schmidt je odbio odgovoriti na srž novinarske kritike. Ili zato jer nije razumio – ili zato što je odlučio to ignorirati.
Obzirom na izuzetne ovlasti njegovog ureda i zbivanja u proteklih nekoliko tjedana, i jedno i drugo ukazuju na osobu nesposobnu za tu funkciju.
To je postalo još jasnije ovog tjedna kad se pokazalo kako je Schmidt tog istog dana ozloglašenom šovinističkom reporteru iz hrvatskih novina dao prijateljski intervju u kojem je stalno ponavljao slogane HDZ-a.
Ali baš kao što se Schmidt čini nepodesnim za tu funkciju i postojeći ustav Bosne je zapravo isto tako neprimjeren. Četvrt stoljeća nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, građani Bosne i Hercegovine zaslužuju pokušaj opće, participativne ustavne reforme kako bi se stvorila prava europska liberalna demokracija.
Schmidt bi se trebao povući i svom nasljedniku pružiti priliku olakšati taj proces, a ne nastaviti s blokadom.
Autor ovog gostujućeg komentara je Jasmin Mujanović, politolog i pisac knjige „Glad i bes: kriza demokratije na Balkanu“.