Vode li subvencije proizvođače mlijeka u propast?

EU je u rujnu 2015. godine obećao da će poljoprivrednicima zbog niskih cijena pomoći s 500 milijuna eura. Od toga će skoro 70 milijuna eura ove godine dobiti mljekari u Njemačkoj. Udruženje njemačkih poljoprivrednika je od savezne vlade sada zatražilo veću pomoć. Zato se u ponedjeljak (30.5.2016) ministar za poljoprivredu Christian Schmidt sastaje s predstavnicima mliječne industrije. Na tom sastanku bi, prije svega, trebalo biti riječi o „pravednoj raspodjeli tržišnog rizika“.

Globalno tržište mlijekom

"To je besmislica!", kaže poljoprivrednik Michael Greshake kojem se otkupljivač, nizozemska firma Campina, ugovorom obvezao da će otkupiti svaku litru mlijeka koju on proizvede. Dakle, rizik prevelike proizvodnje snosi mljekara. Ako proizvođač mlijeka, koji je vezan ugovorom, odjednom počne proizvoditi više mlijeka, otkupna cijena će kada-tad pasti jer potražnja neće biti povećana.

Bernhard Rüb, glasnogovornik Poljoprivredne komore njemačke savezne pokrajine Nordrhein-Westfalen (LWK), tvrdi da odgovornost za ovakvo stanje ne snose veliki trgovinski koncerni i mljekare. On smatra da to nije logično jer njemačke mljekare uglavnom pripadaju samim proizvođačima. Rüb kaže da bi veća cijena mlijeka samo povećala količinu proizvodnje: „U drugim zemljama seljaci samo na to i čekaju.“ Rješenje na razini cijele Njemačke s ciljem zaustavljanja globalnog povećanja proizvodnje mlijeka je politička iluzija, vjeruje Rüb.

Njemački poljoprivrednici su polagali nade u svjetsko tržište i u tome ih je podržavala i njemačka vlada. Poticaji za investicije naveli su seljake na gradnju velikih štala. Kako bi mogli vratiti kredite u milijunskim iznosima, rade punom parom, da bi potom shvatili da se mlijeko negdje drugdje može još jeftinije proizvoditi.

Dići ruke ili dalje proizvoditi

Glasnogovornik LWK-a Rübe vjeruje da ni ovaj današnji sastanak neće moći spriječiti smanjenje broja proizvođača mlijeka: „Moguće je da sadašnja izuzetno niska cijena mlijeka ubrzava taj proces, ali on se neovisno o tome odvija već godinama.“ On podsjeća da se od 2000. godine do danas broj proizvođača mlijeka u Njemačkoj gotovo prepolovio na 73.300.

Rüb kaže kako nije točno da nestaju samo manje farme: „Bivše zadruge u istočnoj Njemačkoj, koje dijelom imaju i po 1.000 krava, relativno brzo se zatvaraju ako nisu profitabilne zbog toga što pripadaju investitorima, a ne obiteljima.“ Osim toga, uspjeh farme više ovisi o tome kako se njome upravlja nego o njezinoj veličini.

Oko krava je puno posla

Michael Greshake sa svojih 60 krava već spada u veće proizvođače mlijeka. On radi 60 do 70 sati tjedno. Bez godišnjeg odmora. Krave se muzu dva puta dnevno. Njegov jedini zaposleni radi na pola radnog vremena. Ponekad mu pomažu i njegova tek punoljetna djeca. Iako radi za dvoje, primanja su mu ispod prosjeka.

No unatoč tome, za Greshakena zatvaranje farme ne dolazi u obzir. Radije će ju smanjiti. Nekoliko krava koje su davale manje mlijeka će odvesti u klaonicu. Križao je rase kako bi dobio krave s više mesa, koje daju manje mlijeka. No za njega proizvodnja mesa nije opcija. Njegovo imanje veličine 58 hektara premalo je i previše brdovito. Manji dio pšenice koju je proizvodio prije svega za hranjenje krava, sada prodaje. Uzgaja i bundeve. No sve to nije dovoljno kao izvor zarade.

Kako bi imali i druge izvore zarade, LWK mnogim poljoprivrednicima savjetuje izgradnju postrojenja za proizvodnju bio gasa ili solarne energije. Međutim, Greshake je skeptičan i kaže: „Kao da je to tako lako.“ On se žali da poljoprivrednike nitko ne pita za njihovu osobnu situaciju te da bi takve investicije za obiteljska dobra mogle biti veliko opterećenje.

Izleti kao dodatni prihod

Obitelj Greshake je ipak pronašla svoj put. Njegova supruga Claudia na farmi organizira dječje izlete i proslave rođendana. No Michael Greshake ističe da to nije njegov dodatni izvor prihoda: „Za to je zadužena moja supruga. Ja sam mljekar.“ I dodaje da svatko zarađuje svoj novac, kao i u mnogim drugim brakovima.

Upitno je da li će farmu jednoga dana preuzeti jedno od njegove troje djece. „U tom slučaju moraju sagraditi novu štalu. No hoće li se to isplatiti? Za sada ustvari još ne znaju da li to žele.“ Greshake kaže da je rođen na farmi i da se relativno mlad odlučio za težak posao poljoprivrednika koji treba ili voljeti i raditi kako treba ili od njega dignuti ruke.

I upravo zbog toga je protiv subvencija jer smatra da se njima samo na životu održavaju neprofitabilne firme koje se ne vode s ljubavlju prema tom poslu. To ljudima poput njega, koji su kod niskih cijena zadovoljni i s malim maržama, samo otežava poslovanje. Zbog toga će, po njegovom mišljenju, sastanak samo produbiti probleme proizvođača mlijeka.