Koliko vrijedi naslov "Svjetska kulturna baština"?

No - ipak se postavlja pitanje: od kakve je to koristi za gospodarstvo tog kraja i koliko ono zapravo profitira od laskave titule "svjetske baštine". Taj dio uz Rajnu, obrubljenu strmom, a ponegdje i niskom obalom, sočnim zelenim vinogradima i blagim brežuljcima na kojima leže razbacana sela i izviruju kupole starih kula i zamaka, doista pruža najljepšu sliku tog kraja. Taj je ugođaj poznat pod imenom "Rajnska romantika", a njena se čarobna privlačnost osjeća danas kao i prije dvije stotine godina. Francuski književnik Victor Hugo mjesto Bacharach proglasio je "najljepšim gradom na svijetu " - tako barem piše u turističkom prospektu.

Sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća Bacharach je bio u takvom stanju da ga je trebalo sanirati, pojašnjava voditelj turističke centrale Christian Kuhn: "Teškoće s turizmom su nastale zbog toga što su se određene investicije stalno odgađale, tako da je došlo do smanjene potražnje i manje noćenja. To se odrazilo i na vinogradarstvo, a nakon što je propalo tržište vina u bačvama, smanjili su se i prihodi i sve je to zakompliciralo gospodarsku situaciju u ovom dijelu doline Rajne."

Turističke udruge, udruge vinara, komunalni, regionalni, pa i savezni političari sve su nade položili na tu kartu - naime, da stekunu status svjetske kulturne baštine. Istodobno su te nade bile povezane i s određenim strahovanjima, kaže Guenter Kern iz pokrajinskog vijeća: "Bojali smo se toga da se taj kraj ne pretvori u nekakav muzejski krajolik u kojem se više ništa ne može napraviti. Osim toga - pitali smo se - kakve mi od toga imamo koristi, jer nije bilo jasno hoće li nam taj status automatski donijeti i gopodarske prednosti, ili se radi o jednom dugoročnom planu. To su ljudi u međuvremenu shvatili. Pomogle su brojne investicije koje smo dobili upravo zato što je taj kraj proglašem djelom svjetske kulturne baštine."

Atmosfera obnove

Odjednom se stvorio i novac - napravljene su staze za bicikle i šetnice, hosteli - duž cijele obale duge nekih šezdesetak kilometara cijela su mjesta poprimila potpuno drugačiji izgled. To je odjeknulo u cijelom tom kraju i odjednom je zavladala prava atmosfera obnove - bez obzira što se to ne može ilustrirati brojkama o gospodarskom rastu. Vinar Peter Joost o tome ima realističnu predodžbu: "Predikat "svjetska kulturna baština" više shvaćam kao odlikovanje za naše napore i rad kojeg smo uložili tijekom posljednjih nekoliko desetljeća i koji još uvijek traje. Ne bih mogao reći da tom predikatu mogu zahvaliti bolju prodaju vina - to bi bilo prepovršno, jer mi radimo uvijek dugoročno. Tako nešto bi možda mogao reći netko tko se bavi gastronomijom. On može reći - ove sam godine imao tisuću gostiju više nego u vremenu kad nismo imali taj predikat. No - mi ne možemo razmišljati na taj način, već samo na duge staze."

U gostioni Posthof nema gužve. Vlasnik gostionice ne vidi neku veliku razliku u broju gostiju od ranije, kad Bacharach nije imao svoju titulu. "Najvažniji gopodarski faktor je lijepo vrijeme", kaže ovaj gostioničar, "a ne UNESCO-va titula". "Što se posla tiče- rekao bih da moramo još puno više učiniti nego do sada, kako bi naša regija bila još privlačnija, kako bi se više toga događalo zimi i u jesen. Da se svi probude iz svog zimskog sna, a ne da kažu: sezona je završila, sada tu nema više ničega. Čini mi se da je ovaj kraj dio svjetske kulturne baštine samo u razdoblju od travnja ili svibnja do listopada. A između toga - nema ničega."