Koliko novca toliko optimizma
16. rujna 2010
„Vidi se znakovit optimizam, ali i jaka ovisnost o tomu kojem sloju pripadaju ispitanici“, kaže profesor Mathias Albert koji je proveo istraživanje skupa s bilefeldskim sociolozima Klausom Hurrlemannom i Gudrun Quenzel te institutom TNS Infratest Sozialforschung iz Münchena. Studija se provodi svake četiri godine među mladeži od 12 do 25 godina, a po 16. put financirao ju je naftni koncern Shell.
Mladi su općenito pragmatični i samouvjereni jer nade polažu u vlastite sposobnosti. Ključ uspjeha je obrazovanje. Odnos prema obrazovanju i početku radnog vijeka osjetno se poboljšala u odnosu na 2002. godinu. Gotovo tri četvrtine ispitanika očekuje da će moći ostvariti svoje planove glede zaposlenja. Ali, kod mladih iz siromašnijih obitelji u to vjeruje upola manje mladih (41 posto). Osobito važnim se smatra obrazovanje u ranom djetinjstvu jer o njemu ovisi i razvitak djeteta i kasnije mogućnosti uspona na društvenoj ljestvici.
Sumnjičavi prema etabliranim strankama
Kod ispitanika je u usporedbi s ranijim studijama porasla i vrijednost obitelji. Više od 90 posto ispitanika imaju dobar odnos prema svojim roditeljima. Gotovo tri četvrtine ispitanika bi svoju djecu (a žele ih imati 69 posto) odgajali isto tako kao i njih njihovi roditelji.
Zanimanje za politiku je također poraslo, iako je daleko ispod razine 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Ali, mladi imaju malo povjerenja u etablirane stranke, kao i u vladu, crkve i velika poduzeća. Povjerenja mladi imaju u policiju, sudove, vojsku, organizacije za ljudska prava i za zaštitu okoliša.
Tri četvrtine mladih vide u promjeni klime veliki problem. Dvije trećine ih smatraju da je čak ugrožena čovjekova egzistencija. Polovica mladih zato svjesno štedi energiju. Porastao je i socijalni angažman. Gotovo 40 posto se redovito angažira na socijalnom polju ili društvenim aktivnostima. I tu vrijedi, što je netko obrazovaniji, to češće se angažira u dobrotvorne svrhe.
Autor: aj/ dpa
Odg. ur.: S. Matić