Koliko jedinstva, koliko raznolikosti treba Europa?
18. kolovoza 2019
Budimpešta, kolovoz 2019. - Bilo je vremena u kojima je, kada se govorilo o Europi, riječ bila više različitim tehničkim pitanjima. Brda putra i jezera mlijeka, koja su nastala uz pomoć briselskih agrarnih subvencija, trebalo je smanjiti zahvaljujući drugim subvencijama za neproizvodnju putra i mlijeka. Tko je to mogao razumjeti? No nije se ni moralo, prepuštalo se to tehnokratima. To se promijenilo kada je Europa uspostavila zajedničke vanjske granice i zajedničku valutu. Sada tu stvar pak postaje politička, a ton međusobnog ophođena otrovan.
Jer novac i granice su ono što u stvari čini državu. Teško da je neko tada razumio revolucionarnu konsekvencu. Transnacionalna struktura preuzela je funkcije koje su do tada činile biće nacionalne države. Za njih je kao buduća perspektiva ostalo nešto samo malo više od uloge provincijske uprave u okviru puno veće političke strukture. Kako se ove konzekvence prije donošenja odluke nistu uistinu tematizirale, i u društvenom diskursu se to nije izdiskutiralo, građani to nisu mogli ni probaviti. Malo po malo, mnogi su shvatili: Ups, ovdje se nešto ozbiljno promijenilo.
Više Europe - manje samoopredjeljenja
I dalje su građani birali svoje vlade, ali su te vlade - a time i birači - imali sve manje i manje prostora da same odrede sudbinu sebe kao društva. EU je dakle značila, takav su osjećaj imali mnogi, manje samoopredjeljenja.
Veliki šokantni trenuci ovog načina promatranja precizno se mogu datirati. Kriza eura iz 2009. godine pokazala je Grcima da nemaju šanse tražiti drugi put izlaska iz mizerije, od onoga koji im je nametnula EU. A izbjeglička kriza2015. pokazala je onim društvima koja nisu željela useljavanje da su jače članice EU-a bile voljne na to ih prisiliti „većinom glasova“ – kroz obvezujuće kvote preraspodjele izbjeglica.
Ovaj pokušaj transnacionalnog ispoljavanja moći protiv volje nacionalnih parlamenata i njihovih birača postao je poziv na buđenje onima koji su htjeli sami nastaviti birati put vlastitih zemalja.
Eksplozivne posljedice
To se posebno odnosi na nasu istočnom dijelu Europe. Mi kao društvo uživamo u svojoj slobodi tek u povijesno kratkom vremenu, otkako smo prije 30 godina otresli jaram transnacionalne tvorevine "Istočni blok". Te slobode, da sami možemo odlučivati, nećemo se odreći. Otpor Mađarske i drugih zemalja te regije također je pokazao granice "integracije": Europa još uvijek nije istinska "Unija". Izbjegličke kvote nisu uspjele biti provedene.
Koliko transnacionalnog jedinstva, koliko nacionalne slobode trebaEU da se ne raspadne, ali i da društvima u njoj ostavi dovoljno slobode? Postoje stvari koje se moraju uraditi, koje obvezuju na jedinstvo, jer u suprotnom stvar neće funkcionirati. Euro: tko ga ima, ne može više voditi vlastitu monetarnu politiku. A u to se upustiti zahtijeva zrelost, jer u suprotnom posljedice mogu biti eksplozivne.
To važi i za zajedničke vanjske granice. Tko ne razumije da neodgovorna budžetska politika ili slaba zaštita granica mogu uzdrmati ne samo njihovu zemlju, već i cijelu EU, mora to naučiti - ili napustiti Schengen ili Eurozonu.
U međuvremenu izgleda jasno da ovaj proces učenja još nije okončan. Logički zaključak: EU ne bi trebala preuzimati jos više temeljnih funkcija nacionalnih država, bez da prethodno ne objasni njihove posljedice u društvenom diskursu.
Raznolikost nacionalnih opredjeljenja - to je demokracija
Zajedničko osiguranje za slučaj nezaposlenosti, europska minimalna plaća, europski porezi, europska vojska sa zakletvom na odanost plavoj zastavi, odluke većine u kojima se jače državne koalicije mogu nametnuti slabijim zemljama - bez društvenog prihvaćanja svih negativnih nuspojava za pojedine zemlje, takvi radikalni koraci na kraju dovode do političkih eksplozija. Rezultat bi mogao, umjesto jačanja, biti slabljenje Europe.
"Jedinstvo u raznolikosti" glasi moto Unije. U političkim rovovskim borbama često se zaboravlja, da se pod pojmom "raznolikost" misli na nacionalne države. Pojmove poput "nacionalno" i "nacionalna država" zagovornici integrirane Europe povremeno koriste kao uvrede. Raznolikost nacionalnih država: u skladu s diskursom koji vlada u Bruxellesu, to bi se trebalo puno više poštivati.
Nacionalna država je okvir u kome demokracija može najbolje funkcionirati. EU se povijesno najviše povezuje s prosperitetom, a i njen početak je vezan za ekonomsku uniju. Često iznošena tvrdnja kako EU predstavlja solidarnost i demokraciju, a nacionalna država nacionalizam, ideološka je glupost. EU je tržnica na kojoj demokratske države članice, prema zajednički donesenim pravilima, zastupaju svoje interese i ulaze u poslove političke razmjene, dakle kompromise. Ali se sve one bore za svoje nacionalne interese, uvijek, žestoko.
To što je to tako, je dobra stvar. Jer to su interesi birača i građana. To je demokracija.
Boris Kalnoky (58) je dopisnik različitih njemačkih medija iz Budimpešte.