Koliko je demokracija u SAD zaista jaka?

Dugo vremena, Sjedinjene Američke Države su smatrane uzornom demokracijom: druge nacije mogle su se ugledati na SAD kada su gradile vlastite demokracije nakon stjecanja neovisnosti ili oslobađanja od autoritarnih režima. Političari od Johna F. Kennedyja do Baracka Obame nazivali su SAD svjetionikom koji privlači poglede cijelog svijeta.

 6. siječnja 2021. godine, oči svijeta bile su uprte u SAD. Tog dana, gomila desničarskih ekstremista, potaknuta tadašnjim predsjednikom Donaldom Trumpom, upala je u američki Capitol u pokušaju da prekine demokratski prijenos vlasti nakon izbora 2020. A u ispitivanju iz 2023. godine koju je provela novinska agencija Associated Press u suradnji sa Sveučilištem u Chicagu, samo 10 posto ispitanih je reklo da demokracija u SAD funkcionira izuzetno ili vrlo dobro.

Dakle, kakvo je stanje američke demokracije danas, uoči predsjedničkih izbora 2024?

Američki Kongres ne ulijeva povjerenje u demokraciju

 „Mislim da je pošteno reći da Amerikanci trenutno nemaju puno povjerenja u državne institucije", kaže za DW Michael Berkman, direktor McCourtney instituta za demokraciju (McCourtney Institute for Democracy) i profesor političkih znanosti na Sveučilištu Pennsylvanija. „Oni gledaju na Kongres koji uopće ne funkcionira dobro i vide neke prilično velike probleme koje vlada zapravo nije riješila, poput nasilja oružjem i klimatskih promjena."

Svojom nesposobnošću da izabere čelnika, republikanska većina u Predstavničkom domu je tjednima paralizirala Kongres u listopadu 2023. Ali čak i bez ovakvih prekida donošenje zakona u oba doma Kongresa, Predstavničkom domu i Senatu, ide sporo zbog duboko ukorijenjene podjele između republikanaca i demokrata.

„Izuzetno je teško, ponekad i nemoguće, donijeti zakon čak i kada velika većina javnosti podržava određenu mjeru", kaže za DW Vanessa Williamson, iz američkog istraživačkog centra Brookings Institution. „U Washingtonu je prisutna vrlo ozbiljna disfunkcija."

Oštra polarizacija, jaz između pristalica demokrata i republikanaca, znači da će najmanje polovina zemlje vjerojatno biti izuzetno nezadovoljna mnogim odlukama koje izabrana vlada donosi.

Nakon izbora 2020. godine, mnogi republikanci (predvođeni Trumpom) bili su toliko nezadovoljni izbornim rezultatima da su pokušali da ih ignoriraju, lažno tvrdeći da su im izbori „ukradeni”. Toliko snažno da su na kraju, gomile onih koji su u to vjerovali, upali u Capitol. Miran prijenos vlasti je jedno od obilježja demokracije, a to se u SAD gotovo nije dogodilo nakon posljednjih izbora.

„Mislim da je ono što se dogodilo 6. siječnja i odbijanje jedne strane da prihvati rezultate izbora vrlo štetno za demokraciju, jer je prihvaćanje ishoda izbora od temeljne važnosti za demokratsku politiku", smatra Berkman.

Izborni kolegij: pobjeda na izborima nije ključna

Stoga ne iznenađuje da je povjerenje u demokratske institucije opalo u posljednjim godinama. Ali postoji još nešto što možda ne očekujete od zemlje poput SAD-a.

„Pored nedavnih oblika demokratske erozije, Sjedinjene Američke Države imaju mnogo antidemokratskih praksi koje traju veoma dugo“, kaže Williamson.

Glavna među njima je ta da pobjednik predsjedničkih izbora nije nužno onaj s najviše osvojenih glasova.

Donald Trump je pobijedio na predsjedničkim izborima 2016. godine, iako je njegova protukandidatkinja Hillary Clinton dobila otprilike 2,9 milijuna glasova više od njega. Razlog za taj problem je izborni kolegij. U SAD-u, svaka od 50 država ima određeni broj tzv. elektora, u ovisnosti od veličine populacije. Kandidat koji osvoji većinu glasova u jednoj državi dobiva elektorske glasove te države. Zvuči komplicirano? Evo primjera.

Kalifornija kao najmnogoljudnija država ima najviše elektora u elektorskom kolegiju: 54. Kandidat koji dobije najviše glasova stanovnika Kalifornije, dobiva svih 54 elektorskih glasova, čak i ako tijesnom većinom pobijedi. Manje države poput Vermonta ili Južne Dakote imaju samo tri elektorska glasa, ali sistem je isti.

Da bi pobijedio na predsjedničkim izborima, kandidat mora pobijediti u dovoljnom broju država kako bi osvojio 270 ili više elektorskih glasova. Tako neko tko pobijedi u državama s malim brojem stanovnika može postati predsjednik, iako je ukupno više Amerikanaca glasalo za drugog kandidata.

Senat — „duboko nedemokratska institucija"

Još jedan dio američkog političkog sistema koji ne odražava savršenu demokraciju je gornji dom Kongresa: Senat. Svaka američka država ima po dva senatora u ovom domu — bez obzira na broj stanovnika određene savezne države.

 To znači da u nekim državama jedan senator predstavlja nekoliko stotina tisuća građana, dok u drugoj par milijuna „dijeli” jednog senatora. Kada Senat treba donijeti odluku, glas svakog senatora ima potpuno istu težinu, iako predstavljaju vrlo različit broj ljudi.

Berkman naziva Senat „duboko nedemokratskom institucijom". A Williamson kaže da zbog načina na koji je Senat postavljen, „naše najnaseljenije regije su više nego nedovoljno zastupljene u zakonodavnom procesu.”

Pozitivna strana: veća izlaznost

SAD možda nisu uzor demokracije, ali Amerikanci nisu odustali od nje. Sve više ljudi izlazi na glasanje. Izlaznost na predsjedničkim izborima 2020. godine bila je veća od 65 posto, najveća u posljednjih 100 godina.

„Primjetno je povećano političko sudjelovanje u posljednjih osam, deset godina,” kaže Berkman. „I mislim da je to važno.”