Iran Sanktionen
10. veljače 2010
Godine 1979. u Iranu se dogodila Islamska revolucija. Ajatolah Homeini je preuzeo vlast, Iran postaje Islamska Republika. U studenome iste godine naoružani studenti su upali u veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Teheranu i kao taoce uzeli 66 osoba. Kao odgovor na tu provokaciju SAD je uveo gospodarske sankcije protiv Irana. Taoci su nakon više od 400 dana ipak pušteni na slobodu. No, sankcije su ostale. Od tada se Iranu ne smije prodavati američke proizvode. To se, među ostalim, odnosi i na rezervne dijelove za civilne zrakoplove kao što su Boeing, ali i Airbus, jer njegov motor sadrži mnoge dijelove proizvodene u SAD-u.
Zato se nacionalna zrakoplovna kompanija Iran Air i privatne iranske zračne linije moraju snalaziti bez modernih letjelica iz SAD-a i Europe. Oni koriste polovne ruske zrakoplove. U posljednjih 30 godina u Iranu je u zrakoplovnim nesrećama uzrokovanim tehničkim nedostacima poginulo 1.720 ljudi. Prošle godine u lipnju srušio se avion tipa Tupolev. Život je izgubilo 169 osoba. Među njima su se nalazili i Abdi Jamini, poznati iranski skladatelj te iranska omladinska reprezentacija u judu. Iranski političari za sve nesreće optužuju SAD, kao "državnog neprijatelja broj jedan".
Male tvrtke najviše osjećaju krizu
Vlada u Teheranu ogromne svote ulaže u proizvodnju oružja, prije svega u raketne sustave. U lipnju 2008. godine, prema novodima zamjenika iranskog ministra obrane Nasralaha Azatija, uspješno je testirana raketa tipa "Shahab-3" s dometom od 2.100 kilometara. Nešto prije tih testiranja, u ožujku iste godine, Vijeće sigurnosti UN-a je uvelo nove sankcije protiv Irana kojima se zabranjuje trgovina dobrima koja bi mogla biti upotrijebljena ne samo za civilne nego i za vojne svrhe.
Nakon toga su se iz Irana povukla strana poduzeća i velike europske banke. Male iranske tvrtke sve više osjećaju lošu gospodarsku situaciju. Najunosniji poslovi su oni koje dodjeljuje vojska. Jedan Iranac, koji nije želio otkriti svoj identitet, zaposlen u tvrtki za proizvodnju metalnih dijelova, kaže: "Nije tajna da naši strojevi mogu proizvoditi i dijelove za oružje. Zato su nove sankcije koje se odnose na dobra za civilne i vojne svrhe jako pogodile našu branšu. Na tržištu su trenutačno samo kineski proizvodi i rezervni dijelovi za naše strojeve. Oni se po kvaliteti ne mogu uspoređivati s europskima, a također su i skupi."
Učitelj s 1,7 milijardi dolara
On nadalje priča da privatna poduzeća posljednjih mjeseci imaju sve manje posla. Nekoliko mušterija njegove tvrtke, poput proizvođača slavina za vodu, su propali. Kako kaže ovaj anonimni Iranac, od te situacije najviše koristi imaju Kinezi: "Njihovi strojevi rade najviše tri do četiri godine, a onda morate kupiti nove. Trgovci uvoze preko drugih zemalja, s krivotvorenim dokumentima. Narudžbe i računi su također krivotvoreni. To je dobro organizirano. Takvi trgovci imaju dobre veze s vlastima."
Mnogi Iranci optužuju Vladu da zarađuje na poslovima koji su posljedica gospodarskih sankcija. Osim toga, Vlada i dalje ubire ogroman novac od prodaje sirove nafte. U Velikoj Britaniji je prošle godine zamrznut jedan bankovni račun na kojem je bilo 1,7 milijardi dolara. Vlasnik računa je bio Mojtaba Hamnei, sin iranskog vjerskog vođe i najmoćnijeg čovjeka u zemlji ajatolaha Hamneija. Službeno je ajatolahov sin po zanimanju učitelj vjeronauka.
Autor: Shabnam Nouriam/Andrea Jung-Grimm
Odg. urednik: Anto Janković