Košer u klubu: Židovski dani kulture

Na ulazu stoje četiri zaštitara. Ne pregledavaju torbe. Očito svoju zadaću shvaćaju malo ležernije. Klub "Rocco & Sanny" je, tvrdi organizator, "najprivlačnije mjesto" u Berlinu. Takva popularna lokacija je novost na Židovskim danima kulture. "Tel Aviv meets Berlin" - tako se zove glazbeno veče s DJ-ima iz oba grada. Prostor je još poprilično prazan. Nekoliko djevojaka u cipelama s visokim potpeticama njiše se u ritmu glazbe koju pušta berlinski DJ Shicco. "Ples i sport povezuju ljude", kaže Verner Liebermann, koji je sa svojim partnerom Danielom Sternom organizirao ovo veče. On već godinama organizira i najveći Hanuka-bal u Berlinu, na koji ne dolaze samo židovi. "Mnogi u prvom redu povezuju židovstvo s holokaustom. Malo ljudi pri tome misli na slavlje", kaže Liebermann. U Berlinu živi više od 15.000 židova. Oni njeguju svoju kulturu. Liebermann želi ovim partyjem prije svega stvoriti "opuštenu atmosferu". Njegov uzor je Tel Aviv, grad koji često posjećuje.

Opušteni Berlin

U međuvremenu se prostor popunio. Većina gostiju je u 30-ima i ležerno obučena. Govori se engleski, ruski i njemački jezik. Hebrejski se nigdje ne čuje. No kad je puštena pjesma "Tel Aviv Habibi", pojedini izraelski lokalpatrioti oduševljeno su zaplesali. DJ Rap A Toi priča da njegovi prijatelji češće preko vikenda dolaze u Berlin. On je odrastao u Kölnu, no već devet godina živi u Tel Avivu. Kaže da se osjeća Izraelcem. Naravno, prošla dva mjeseca su bila grozna. Bojao se napada, nije išao na plažu budući da tamo nema skloništa. Ovdje u Berlinu je za njega, veli, sve opuštenije.

Esther Tscherniak ne dijeli njegovo mišljenje. Ova visoka plavokosa žena zajedno s jednim bradatim mladićem dijeli letke s pozivom na demonstracije protiv antisemitizma. Kažu da se osjećaju ugroženima "sve većom mržnjom prema židovima" koja se prema njihovom mišljenju osjećala na prosvjedima protiv rata u Pojasu Gaze. Pričaju da se ranije ničega nisu bojali, ali da sada na židovskim priredbama imaju neugodan osjećaj da bi se nešto moglo dogoditi. Ističu da se ne usuđuju ići u dijelove Berlina u kojima dominira arapsko i tursko stanovništvo. A ako tamo ode, kaže Esther, onda skine lančić s Davidovom zvijezdom.

Nema političkih diskusija

Umjetnički direktor Židovskih dana kulture Hermann Simon priča da je planiranje ove manifestacije započeto još prije rata. Od početka je bio cilj ponuditi široki spektar priredbi za sve dobne skupine i omogućiti susrete židova i pripadnika drugih nacionalnosti. A to je sada zbog rata postalo još važnije, naglašava Simon. On ističe kako nije namjera poticanje na političke diskusije, ali da se neće sprječavati ako se pojedini umjetnici žele izjasniti o ratu u Pojasu Gaze ili antisemitizmu.

Na tradicionalnoj uličnoj svečanosti Židovske općine politika nije tema. Raspoloženje je opušteno, čemu sigurno pridonosi i sunačno vrijeme. Na svakom od 30 štandova nalaze se letci s natpisom "Nikada više mržnja prema židovima", no razgovara se uglavnom o pragmatičnim svakodnevnim problemima. Recimo, gdje se u Berlinu može kupiti sabra, izraelska rakija. A gdje sir koji je košer, odnosno napravljen u skladu sa židovskim vjerskim propisima. I što je uopće "košer"? Odrasli jedu, djeca se igraju. Glazba, koja odjekuje s pozornice na otvorenome, slična je ponudi hrane: mješavina orijentalnog i istočnoeuropskog. U sliku se odlično uklapa štand sa začinskim biljem koji drži Mian Eftekhar. On je Afganistanac i već sedam godina sudjeluje na ovim uličnim svečanostima. Kaže da su ljudi simpatični i da mu je vjera ionako ravnodušna. "Ja sam u prvom redu poslovni čovjek", smije se Eftekhar.

Gal Wayne Titan nosi tradicionalnu odjeću i na glavi kipu. Kaže da kipu uvijek nosi javno te da do sada nije nikada imao problema. Možda će Židovski dani kulturi doprinjeti tome da to tako ostane i ubuduće.