Kladionice se moraju boriti protiv ovisnosti

U Njemačkoj država ima monopol na športsko klađenje. Pored državnog ponuđača Oddseta na tržištu klađenja su samo još dva privatna ponuđača koji su licencije stekli u bivšem DDR-u i koji su ih zato mogli zadržati i nakon ujedinjenja. Ukupan promet u Njemačkoj iznosio je prošle godine preko dvije milijarde eura, a u slučaju liberalizacije procjenjuje se da bi on mogao doseći pet milijarda eura. Razumljivo je da privatni ponuđači žele jače sudjelovati na tom tržištu. Ali, prema presudi Saveznog ustavnog suda država zasad smije zadržati monopol, pod određenim uvjetima.

Tužbu ustavnom sudu podnijela je jedna žena u Münchenu koja ima kladionicu. Ali, prema vrijedećim zakonima u njoj smije nuditi samo klađenje na konjske utrke. Klađenje na druga športska natjecanja nije joj dopušteno, u čemu je ona vidjela kršenje njezinih prava kao i zakona Europske unije. I Savezni ustavni sud joj je da za pravo. Tadicionalni državni monopol na športsko klađenje u sadašnjem obliku proglasio je nespojivim s njemačkim ustavom. Odluku je obrazložio predsjednik Ustavnog suda Hans-Jürgen Papier:

«Stvarna slika državne kladionice Oddset odgovara gospodarski učinkovitom plasiranju na tržište jedne načelno nesporne aktivnosti za slobodno vrijeme. To vrijedi za reklamiranje, koje potiče klađenje, ali i za praktičnu provedbu športskoga klađenja, koje se događa u svjesnoj bliskosti potrošaču. Mogućnost športskoga klađenja tako postaje posvuda raspoloživo normalno dobro svakodnevnog života. Aktivna prevencija ovisnosti o klađenju ne događa se u trenutno raspoloživoj ponudi klađenja.»

Pojednostavljeno rečeno, klađenje nije sasvim bezazlena i normalna aktivnost, jer prema procjenama u Njemačkoj je oko 150 tisuća ljudi ugroženo opasnošću da postanu ovisnici o klađenju. Tako je glasila dijagnoza Saveznog ustavnog suda. I on je zaključio da tako ne može ići dalje. Prema odluci Suda država može i dalje zadržati monopol na kladionice ako se ozbiljno pozabavi zaštitom potrošača i borbom protiv ovisnosti o klađenju. Kako bi to trebalo izgledati, pojasnio je predsjednik Saveznog ustavnog suda Hans-Jürgen Papier:

«Jedan je put zakonska regulacija monopola klađenja koje mora dosljedno biti usmjereno prema cilju borbe protiv ovisnosti o klađenju i ograničavanju strasti za klađenjem. Među kriterije takve regulacije pripadaju sadržajni kriteriji o vrsti i razmjerima športskoga klađenja kao i odredbe o ograničenju reklamiranja. Pridržavanje tih zahtjeva zakonodavac mora osigurati kroz prikladne kontrolne instance.»

Sve uvjete zakonodavac mora ispuniti do kraja 2007. godine. Ne smije više reklamirati klađenje kao privlačnu zabavu, mora se aktivno boriti protiv ovisnosti o klađenju i štititi mladež. Ako nakon toga i dalje bude prevladavao dojam da državne kladionice zanima samo zarada, onda bi se tom temom ponovo mogao baviti Savezni ustavni sud. I morao bi dopustiti privatne kladionice.

Neki promatrači, međutim, računaju da će uvjeti koje je postavio ustavni sud tako jako opteretiti državne kladionice, da će država sama od sebe odustati od monopola. Naime, ako država bude upozoravala na opasnost stvaranja ovisnosti o klađenju i aktivno se borila protiv ovisnosti, prihodi od klađenja mogli bi osjetno pasti. A troškovi upravljanja kladionicama neće postati manji, pa bi klađenje moglo postati za državu slabo unosan posao.