Kineski shopping po Europi

Zamislite sljedeću situaciju: neki investitor dođe i kupi poduzeće u kojem radite. Obično se tada počne širiti strah od mogućih mjera štednje. Zaposlenici se pitaju: je li moje radno mjesto sigurno? Prilikom preuzimanja njemačkog proizvođača strojeva Krauss-Maffei od strane kineske državne tvrtke China National Chemical Corporation (Chemchina) to je drugačije: promjenu vlasnika u jedan glas pozdravili su i radnici i menadžment, čak su i sindikati oduševljeni. To nije ni čudo, jer je investitor prilikom objave vijesti o preuzimanju izričito naglasio da želi zadržati sadašnje tvornice Krauss-Maffeija s oko 4.500 zaposlenika. Istovremeno bi trebala biti otvorena nova radna mjesta. „Pozitivno je da se i posloprimci i sindikati pozdravili preuzimanje“, kaže Mikko Huotari iz berlinskog Mericsa, instituta za Kinu, u razgovoru za DW.

Slična preuzimanja i slične uspješne priče proteklih su godina pokazale da su kineske investicije u Njemačkoj s pravom iznimno dobrodošle. Huotari je koautor jedne studije koja se bavi obujmom kineskog gospodarskog angažmana u Europi.

Porast investicija u Europi

Kineske su investicije u Europi u 2014. iznosile oko 18 milijardi eura. Da podsjetimo: prije desetak godina bile su ravne gotovo nuli. Između 2000. i 2014. godine utemeljeno je ili zabilježeno više od 1.000 novih poduzeća, fuzija i preuzimanja u ukupnoj vrijednosti od 46 milijardi eura.

Među najvećim kineskim kupovinama u Njemačkoj su preuzimanje proizvođača računala Medion od strane kineskog Lenova, s volumenom od oko 530 milijuna eura u 2011. Otprilike istu svotu je kineski Sany 2012. platio za njemačkog proizvođača betonskih pumpi Putzmeistera. Preuzimanje proizvođača dijelova za automobile Hilite International (od strane Avica) u 2012. koštalo je 473 milijuna eura. Kineski Weichai Power u istoj godini je morao izdvojiti 467 milijuna za njemački koncern Kion koji se bavi proizvodnjom strojeva i logistikom.

Krauss-Maffei kao vrhunac

S 925 milijuna koje je Chemchina platio za Krauss-Maffei, proizvođača specijalnih strojeva za preradu plastike i gume, dosegnut je (dosadašnji) vrhunac kineske ekspanzije. Načelo kod preuzimanja je uvijek gotovo isto: kineska poduzeća s takvim poslovima dobivaju pristup njemačkoj vrhunskoj tehnologiji, a često im pripadnu i brendovi njemačkih tvrtki s često vrlo dugom tradicijom. Zauzvrat se Nijemcima olakšava pristup kineskom tržištu. Mikko Huotari iz Mericsa u tome vidi dugoročni trend, pogotovo u kontekstu trenutne gospodarske situacije u Kini: „Polazimo od toga da će sadašnje teško stanje dovesti do sve većeg broja investicija u inozemstvu.“

Kineze bi na shopping po Europi mogao dodatno motivirati i trenutno slabi tečaj eura. Novca imaju na raspolaganju, i to dovoljno. Već 2007. je utemeljen moćni državni fond CIC 2007 s ciljem investiranja dijela ogromnih deviznih rezervi u Kini i inozemstvu. Peking na taj način želi smanjiti ovisnost o američkim državnim obveznicama, koje još uvijek čine najveći dio novčanih rezervi u ukupnoj visini od oko 3,7 bilijuna dolara.

Preuzimanja kao partnerstva

Nakon početnih neuspjeha Kinezi su naučili da uspješna preuzimanja moraju funkcionirati kao partnerstva. U međuvremenu vlada u Pekingu pomno provjerava inozemne akvizicije, piše list "Süddeutsche Zeitung". Svake dvije godine se objavljuje popis s preporukama preuzimanja po zemljama, lista koje se investitori moraju pridržavati.

„U Europi ima puno srednje velikih firmi s odličnim proizvodima. Ali one oklijevaju s ekspanzijom u smjeru Azije“, kaže Henry Cai iz kineskog investicijskog fonda Agic Capital za "Handelsblatt". Kao i mnogi njegovi kolege iz Narodne republike, i Cai je posebice zainteresiran za tvrtke koje su kompetentne na području industrije 4.0, dakle na području proizvodnje s umreženim i inteligentnim strojevima.

Na meti su i koncerni

Investitori iz Kine već odavno se ne zadovoljavaju samo srednje velikim europskim poduzećima, oni rado „gutaju“ i malo veće zalogaje. Chemchina je u prošloj godini za sedam milijardi eura preuzeo kontrolu u talijanskom proizvođaču guma Pirelliju.

Sudeći po pisanju "Handelsblatta" u pripremi je i jedan pravi pravcati mega-deal. Chemchina je naime koncem 2015. „pokucao“ na vrata Syngente, švicarskog proizvođača sredstava za zaštitu biljaka. Cilj je preuzimanje, a taj bi projekt zasjenio sve dosadašnje transakcije. S volumenom od više od 40 milijardi dolara „bio bi to apsolutni vrhunac inozemne ekspanzije kineskih tvrtki.“