Kikinda pod najstrožim mjerama

Ulice Kikinde potpuno su puste. Tišina je i mir. Nema automobila. Kafići nisu postavili stolove vani, iako je sunčan dan. Nitko ne prolazi centrom grada. Tržnica je zatvorena.

To je slika grada koji je, prema službenim izjavama, najveće žarište koronavirusa u Vojvodini i jedno od tri najveća u zemlji, s oko stotinu građana u kućnoj izolaciji i troje na liječenju u Kliničkom centru Vojvodine (KCV).

Rigoroznije nego u ostatku zemlje

Mjere za suzbijanje koronavirusa ovdje su rigoroznije nego u ostatku zemlje. Prema odluci gradskog štaba za izvanredne situacije, potpuno je obustavljen rad svih ugostiteljskih objekata i svih tržnica i zatvorene su sve trgovine, osim ljekarni i prodavanica živežnih namirnica.

„Samim tim ne dajemo građanima ni šansu da iz nekih perifernih razloga dolaze u grad, okupljaju se, pričaju i ono što inače rade u normalnim okolnostima“, kaže za DW gradonačelnik Kikinde Pavle Markov.

Na ulicama su, dodaje Markov, samo oni koji obavljaju svakodnevne poslove. „To je nešto što je teško objasniti – zašto je važno da u ovom trenutku ne odete, na primjer, kod automehaničara i pokušate riješiti neki problem koji nije najvažniji u ovom trenutku“, žali se gradonačelnik.

Privid života

Ne rade butici, banke, radnje. Otvoren je tek po koji kiosk brze hrane. Dezinficiraju se sve javne površine, zdravstvene ustanove, autobusne i željezničke postaje, a posebno autobusi za međugradski promet.

„Moja obitelj se ponaša kao da smo već u karanteni. Roditelji mi ne izlaze iz kuće, kao ni sestra s djecom – osim u dvorište“, priča nam Ljiljana Bajkin. Ona i dalje odlazi na posao u jednu špeditersku firmu. „Zet i ja radimo pod punom ratnom opremom i nadam se da će nam pomoći. Uplašeni smo, samo na trenutke zaboravimo šta se dešava i da je nevidljivi neprijatelj oko nas."

U strahu je i studentica Marina Ludajić. Ona se u rodnu Kikindu vratila iz Novog Sada dan nakon proglašenja izvanrednog stanja. „Izbjegavam maksimalno izlaziti iz kuće. Izaći ću ako proradi auto-škola, ali za sada samo tata izlazi do trgovine i to je sve“, priča ona za DW.

Privid života daju i tvornice koje su još uvijek otvorene – sve osim talijanske tvornice tekstila „Kalcedonija". Marinin otac radi u jednoj od tih tvornica – „Kikindskom mlinu". „Plašim se, jer je tamo katastrofa stanje. Leti prašina, provjeravaju im temperaturu na ulazu zato što su dva radnika trenutno u izolaciji zato što su bili u kontaktu sa zaraženima, pa smo mama i ja utjecale na to da tata uzme pet dana slobodno i ostane kod kuće“, priča ova studentica.

Ljuti na „kliconošu"

Virus je u grad stigao preko mještanina koji je doputovao iz Milana. Svi Kikinđani s kojima smo razgovarali prije ili kasnije spomenu baš taj slučaj, ljuti na sugrađanina koji se, kažu, neodgovorno ponašao. „Kod mene u obitelji, kad god čujemo da smo najveće žarište, uvijek se vraćamo na tog čovjeka koji je pio kavu sa susjedom, grlio se s prijateljima i širio zarazu. Ne možemo razumjeti zašto nije rekao da je bio u Milanu, pa da se na vrijeme reagira. Svi to gledaju kao neodgovoran potez i ne mogu shvatiti“, priča Marina Ludajić.

Taj Kikinđanin se s još dvoje poznanika nalazi na Infektivnoj klinici u Kliničkom centru Vojvodina i u teškom su stanju. Osim njih, u kliniku je juče (19.3.) primljena i mlađa ženska osoba kod koje je potvrđen koronavirus, ali je ona u dobrom općem stanju.

Međutim, još oko stotinu Kikinđana je u kućnoj izolaciji zbog kontakata sa zaraženima, a među njima i dvadesetak medicinskih radnika Opće bolnice, potvrdio je gradonačelnik za DW.

„To predstavlja veliki problem, jer Kikinda inače ima manjak liječnika", ocjenjuje za DW novinar Branislav Ugrinov. „Ali iz bolnice su nam poslali priopćenje da se radi prema redovnom režimu i da se sve hitne operacije odvijaju bez problema."

Kako je ranije izjavio pokrajinski sekretar za zdravstvo Zoran Gojković, dio tima KCV-a već se nalazi u bolnici u Kikindi kao ispomoć. „U bolnici za sada nemamo infekciju. Dio u kojem je ležao pacijent potpuno je izoliran“, rekao je Gojković. „Zdravstveni radnici koji su bili u kontaktu s pacijentom i pacijenti koji su ležali zajedno s njim ne pokazuju znakove obolijevanja. To je ono što je dobro", rekao je pokrajinski sekretar.

Potpuna blokada?

Strah među građanima, međutim, širi se sa svakom neprovjerenom informacijom. Kada se po gradu pročulo da je jedan zaraženi preminuo, svi su, kažu, bili u panici. „Za mene je to trenutak koji je prelomio. Sad znam da je to laž, ali od tada sam stavio lokot na vrata i ne idem nikuda“, priča nam jedan Kikinđanin.

Nova doza straha pristigla je s kolonama medicinskih i policijskih vozila koja su prije nekoliko dana stigla u grad. Građani su video-snimku kolone vozila dijelili na društvenim mrežama, a pratile su ju glasine da će grad biti zaključan, odnosno da se u Kikindu neće moći ući, a ni iz nje izaći.

Gradonačelnik demantira takve navode i kaže da je pomoć stigla na njegov poziv. „Zatražili smo pomoć policije i vojske, jer je potrebno da se ove mjere u potpunosti provedu“, kaže gradonačelnik Markov za DW. Pomoć vojske i žandarmerije potrebna je u osiguravanju Opće bolnice i Prihvatnog centra za migrante koji se nalazi u blizini Kikinde, dok je pomoć policije potrebna u provedbi mjera koje je donio Štab za izvanredne situacije.

Kikinđani kažu da su policiju najviše viđali kako legitimira građane na ulici, ali i kako uoči policijskog sata pod rotirkama kruži gradom i uz pomoć megafona obavještava građane da uđu u svoje domove, jer „počinje policijski sat".

Međutim, gradonačelnik ne isključuje mogućnost da će mjere biti još rigoroznije ukoliko situacija ne bude povoljna. Je li jedna od mjera i potpuna blokada grada, kao što se govorka među građanima?

„Često ima špekulacija, ali suštinski - ići će se mjera po mjera i sve što vodi na daljnju razinu izolacije - to je moguća mjera. Znači zatvaranje djelatnosti koje još nisu zatvorene, pa u krajnjoj liniji i tih mjera (zatvaranja grada). Ali to moramo vidjeti još u suglasnosti s ostalim gradovima“, zaključuje Markov.