Kazalište - obavezan školski predmet

Kazališna pedagoginja Johanna Vierbaum zajedno sa svojim devetogodišnjim učenicima kleči na tepihu u učionici. Klupe i stolice su na kazališnoj nastavi maknute u stranu, svugdje po podu leže šareni komadi kartona. Za svoj ples slova učenici hamburške osnovne škole Duvenstedter Markt uzimaju ih i počinju se kretati kao A, B ili C.

Ovim učenicima je kazališna nastava poznata od prvoga dana kada su krenuli u školu. Johanna Vierbaum već dugo drži nastavu u predmetu "kazalište", ali sada kada je postao obavezan, više se ne mora boriti za svaki sat. A učenici se vesele da ga imaju svakoga tjedna na redovitom rasporedu školskih sati.

Iako se mnogi pedagozi slažu da se u kazališnoj nastavi mogu naučiti mnoge stvari korisne za život i karijeru, na nju se u Njemačkoj još uvijek gleda sa skepsom. Sasvim je drukčije u školama anglosaksonskoj područja. U Velikoj Britaniji, ali i u SAD-u i Australiji predmet "Drama" sastavni je dio nastavnog plana.

Inscenirani svijet

Važno je djecu pripremiti na svijet koji se danas sve više inscenira", naglašava obrazovni stručnjak, profesor Wolfgang Sting i upućuje na američkog znanstvenika Johna McKenzieja. On, štoviše, vjeruje da je "performance" ključna kvalifikacija u 21. stoljeću. "Djeca moraju naučiti kako se inscenirati", smatra Sting. Tako će, dodaje, znati prepoznati i kada to čine drugi.

I Sven Asmus iz hamburškog Instituta za izobrazbu nastavnika u kazališnoj nastavi vidi "veliki potencijal. Sada bi se, smatra on, mogli uvesti jedinstveni pedagoški standardi i planovi za nastavu i mogli bi ih koristiti učenici na svim školama. "Ako se kazalište nudi samo kao izdvojeni projekt, onda se obično na jednoj školi događa puno toga, a na drugima ništa", objašnjava Asmus. On je nadležan za kazališnu izobrazbu nastavnika koju hamburške vlasti nude već puno godina.

Manjak kvalificiranih nastavnika

Uvođenjem kazališta kao obaveznog predmeta nastala je međutim situacija u kojoj je potražnja puno veća od ponude. S fakulteta, naime, dolazi vrlo malo nastavnika kvalificiranih za održavanje kazališne nastave. Samo na nekoliko fakulteta se u Njemačkoj može studirati taj smjer. Wolfgang Sting na sveučilištu u Hamburgu vodi odsjek za kazališnu pedagogiju. Radi se o izbornom smjeru učitelja za osnovnu školu koji traje tri semestra. "To je definitivno premalo i moramo uvesti pravi studijski smjer", traži Sting.

Skromna ponuda na njemačkim pedagoškim fakultetima zrcali status kazališne nastave na njemačkim školama. Na latinskim školama u srednjem vijeku bila je doduše održavana kazališna nastava, ali u njoj su se samo učila pravila ponašanja, objašnjava Joachim Reiss, voditelj frankfurtskog Studija za kazalište u školi. U 19. stoljeću su se u tadašnjim narodnim školama samo trenirali disciplina i "dril". Ni učitelji niti kazališni djelatnici nisu mogli zamisliti da bi se u školi predavala "kazališna umjetnost". Slobodno mišljenje dugo vremena nije bilo dio odgojno-obrazovnog koncepota. Tek se 70-ih godina 20. stoljeća etabliralo kazalište u njemačkim školama, ali kao fakultativni program.

U hamburškoj školi Duvenstedter Markt sat kazališta se bliži kraju. Trećaši su uvježbali svoje kratke koreografije za ples slova. "Važno je otkriti blago koje je skriveno u svakom pojedinom učeniku i ojačati grupu", kaže učiteljica Vierbaum. U kazališnoj nastavi svatko se može na svoj način izraziti - bez obzira je li otvoren ili zatvoren, je li temperamentan ili sramežljiv.