Katolička crkva i "pilula za dan poslije"

Zgražanje javnosti je na kraju ipak bilo suviše veliko: kölnski kardinal Joachim Meisner se ispričao zbog nepružanja pomoći od strane medicinskog osoblja klinike St. Vinzenz i bolnice Sveti duh u Kölnu. Ali kardinal, koji važi za perjanicu konzervativnog katoličanstva u Njemačkoj katoličkoj crkvi i za vrlo bliskog papi Benediktu XVI., odmah je - da ne bi bilo zabune - dodao: "pilulu za dan poslije" on i nadalje kategorički odbija.

Povod za ovo "poluizvinjenje" bio je slučaj jedne mlade žene koja je sredinom prosinca bila žrtva silovanja. Liječnici dviju klinika kojima upravlja katolička crkva - koje kao i mnoge druge u Njemačkoj najvećim dijelom financira država - odbile su prihvat i pregled 25-godišnjakinje. Njihovo obrazloženje: nakon liječničkog pregleda i osiguravanja tragova, koji bi se kasnije mogli koristiti za slučaj podizanja krivične prijave, liječnici bi morali žrtvi ukazati i na mogućnost da ostane u drugom stanju, te na mogućnost da koristi tzv. "pilulu za dan poslije", koja, ukoliko se koristi u kratkom roku nakon seksualnog odnosa, sprečava razvoj trudnoće. A to katolička crkva kategorički odbija - pozivajući se na načelo zaštite svakog oblika života, pa i činom silovanja oplođenog jajašca. Pilula za dan poslije se uzima nakon spolnog odnosa i ima dvostruko djelovanje: ona s jedne strane sprečava oplodnju jajne stanice, a ukoliko je do oplodnje već došlo, sprečava usađivanje oplođene jajne stanice u maternicu.

Odbijanje pobačaja - bez obzira na cijenu

Katolička crkva s obje funkcije te pilule ima problem. U prvom se slučaju u načelu radi o sprečavanju začeća, "a već i to Katolička crkva odbacuje", objašnjava Antonio Autiero, profesor za moralnu teologiju na Katoličkom-teološkom fakultetu Wilhelmskog sveučilišta u Münsteru. Od objavljivanja poznate enciklike "Humanae Vitae" 1968. godine crkva odlučno odbacuje bilo koji oblik umjetne kontracepcije. "Tu se do danas ništa nije promijenilo", objašnjava Autiero. Ta je odredba međutim prilično sporna i među samim katolicima i mnogi je se ne pridržavaju. Ali tu se radi takoreći "samo" o sprečavanju nastanka života, što je etički gledano manje problematično.

Veći problem predstavlja drugi oblik djelovanja pilule za dan poslije - tzv. antinidacijsko djelovanje. Tu se već oplođenoj jajnoj stanici onemogućava usađivanje u stijenku maternice i time se ona faktički "ubija". "Medicinski gledano nije moguće sa stopostotnom sigurnošću ustvrditi da li pilula za dan poslije samo sprečava začeće ili usađivanje, a onda već dolazimo u sferu pobačaja", objašnjava Antonio Autiero. A tu je katoličko učenje vrlo jednoznačno: "Spajanjem zrele jajčane stanice i spermatozoida nastao je život koji ima sva ljudska prava." Zbog toga pobačaj ni u kom slučaju nije dozvoljen. "Tu iz katoličke perspektive uopće nema mjesta za bilo kakvu raspravu." Otuda i posljedica: u katoličkim bolnicama nema nikakvog pobačaja, pa ni u prvim satima trudnoće. Od tog pravila nema iznimaka ni u slučaju ekstremnih tjelesnih i duševnih situacija u kojima se žena može naći, recimo u slučaju silovanja, naglašava Autiero: "Pobačaj i kontracepcija su po sebi neprihvatljivi i ni u kojoj situaciji ih se ne može opravdati." Ta normativna etika važi već dugo, ali se posljednjih godina ona još radikalizirala.

Kazna zbog pružanja pomoći

Iz perspektive civilnog i sekularnog društva je međutim pitanje da li se na ovaj način mogu javno podržavati i financirati ustanove koje primjenjuju samo neke svoje parcijalne principe oko kojih ne postoji društveni konsenzus. Ranije su i katoličke bolnice bile u svom praktičkom djelovanju znatno fleksibilnije. Pobačaj se ni tada nije izvodio, ali se ženama koje su neželjeno ostale u drugom stanju ukazivalo na mogućnost korištenja "pilule za dan poslije", te ih se upućivalo liječnicima koji su im te pilule mogli i prepisati na recept.

U Kölnu se to promijenilo prije nekoliko mjeseci. Tada je jedna ultrakonzervativna katolkinja u nekoliko katoličkih bolnica simulirala zabrinutost da bi mogla ostati trudna i tražila pilulu, da bi potom "grešne" liječnike tužila katoličkim vlastima. "Liječnica koja je toj osobi dala recept za pilulu je snosila negativne posljedice na svom radnom mjestu. Tu naravno nastaje strah i kod drugih", objašnjava Antonio Autiero. A nakon toga je kölnska nadbiskupija napisala i uputu za ponašanje svim liječnicima u "svojim" bolnicama. Mada danas nadbiskupija tvrdi da je uputa pogrešno protumačena, te da se u njoj ne zabranjuje sveobuhvatan pregled žena žrtava seksualnog nasilja, u obje bolnice su dežurni liječnici odbijajući 25-godišnju ženu iz Kölna svoj postupak obrazlagali gotovo identičnim riječima.

Katolički moral i državni novci

Brojni su kritičari u njemačkoj javnosti koji su uvjereni da su liječnici vrlo jasno shvatili poruku kölnske nadbiskupije koja za njemačke prilike važi kao "posebno konzervativna". U međuvremenu je i parlament njemačke savezne zemlje Sjeverna Rajna i Westfalija, u kojoj se nalazi i Köln, raspravljao o slučaju. I mimo stranačkih granica je zaključeno da je takvo ponašanje katoličkih bolnica "skandalozno" te da je "neprihvatljivo i nedopustivo".

Uz to se sve više raspravlja i o činjenici da se doduše veliki broj bolnica nalazi pod upravom bilo katoličke bilo protestantske crkve, te da tamo važe posebna radna i druga pravila koje određuju crkve, mada ih najvećim dijelom financira država, što faktički znači - porezni obveznici. Ministrica zdravstva ove njemačke savezne pokrajine Barbara Steffens je zatražila da se "pilula za dan poslije" obavezno stavi na raspolaganje svakoj ženi žrtvi seksualnog nasilja, a katoličkim bolnicama koje to odbiju je čak zaprijetila da će njihova ginekološka odijeljenja skinuti s liste primatelja financijske pomoći države.