Kasna pravda? – Doživotne kazne zatvora bivšim SS-ovcima

Bila je to akcija kojom su se SS-ovci htjeli osvetiti za napade tamošnjih partizana. Talijanski komentatori proces ocjenjuju «više simboličnim, nego pravnim aktom», jer je presuda pročitana više od 60 godina nakon počinjenih zločina i u odsutnosti počinitelja, jer Njemačka ne isporučuje svoje državljane u inozemstvo. U međuvremenu je i Državno odvjetništvo u Stuttgartu pokrenulo istragu protiv tih deset bivših članova SS-a.

Očekivane presude

Vojni sud u La Speziji je donio očekivane presude u slučaju ubojstava, zločina koji ne zastarjeva. Deset starih muškaraca, koji će se i ubuduće slobodno kretati Njemačkom, neće biti isporučeni Italiji na izdržavanje doživotne zatvorske kazne. Samo je jedan Nijemac tijekom procesa zaista doputovao i svjedočio: Adolf Becker, koji je apatično promatrao događanja ispred mjesne crkve u Sant’Anni di Stazzemi tog kobnog 12. kolovoza 1944.

«Nisu svi morali ubijati, i nisu svi ubijali», tvrdi danas Enio Mancini, koji je kao tada sedmogodišnji dječak preživio masakr. Njemu i njegovim prijateljima je bijeg omogućio jedan mladi njemački vojnik, valjda iz samilosti i ljudskosti. Jedan višerangirani optuženik, s prezimenom Göring, priznao je krivicu. Njegova odvjetnica je zatražila «oslabađujuću presudu zbog toga što je on kao obični vojnik morao izvršavati i one zapovjedi koje moralno nije smatrao ispravnima». Drugi branitelj je nakon kraja procesa ispred spomenika žrtvama zločina položio vijenac sa cvijećem.

Zaborav ili ignorancija?

I prije izricanja presude preživjeli su upozorili na činjenicu da nije rasvjetljena uloga talijanskih pomagača nacističkog režima. U Italiji se općenito malo prostora posvećuje istraživanju okolnosti za vrijeme fašističke diktature. Nakon utemeljenja republike najvažnije je bilo sačuvati unutarnji mir i nakon Mussolinijeva pada toj je zemlji prijetio građanski rat.

U mladoj talijanskoj republici se nije trebalo baš sve znati o ulozi fašističkih kolaboracijskih snaga, saveznika njemačkih nacista. Ali ni o osvetničkim činovima boraca pokreta otpora počinjenima nad unutarnjim talijanskim neprijateljima. U interesu tamošnjih kršćanskih demokrata i SAD-a je naime bila integracija Njemačke u zapadne asocijacije. Tako su gotovo 60 godina u nekoj ladici rimskog vojnog državnog odvjetništva prašinu kupili dokumenti o zločinima, dokumenti koje su dijelom još za vrijeme rata skupili i vojnici zapadnih saveznika. Na temelju tih dokumenata talijansko pravosuđe će se konačno morati pozabaviti i drugim masakrima nacista nad civilima počinjenima 1944.

Za desetak dana će biti saslušani prvi svjedoci u predistražnom postupku oko masovnih ubojstava u Citadelli i Marzabotu. U Citadelli je stradalo više od 200 ljudi, a u Marzabotu gotovo 800.