Karadžić: od liječnika i pjesnika do haškog osuđenika

On je čovjek s brojnim licima: psihijatar, pjesnik, političar i za mnoge ljude u BiH ratni zločinac koji je i sam slučaj za psihijatriju. Radovan Karadžić je, naime, optužen za najteže ratne zločine koji su počinjeni za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. U skladu s tim glasi i optužnica koja je protiv njega podignuta pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Den Haagu: optužen je da kao tadašnji politički vođa bh. Srba snosi odgovornost za genocid u Srebrenici, ali i za zločine protiv čovječnosti, konkretno protjerivanje, ubijanja i mučenja, kao i kršenje međunarodnog ratnog prava u slučaju opsade Sarajeva. U ovoj posljednjoj točki nema sumnje, ističe njemački stručnjak za Balkan dr. Franz-Lothar Altmann u razgovoru za Deutsche Welle. "U tom slučaju je na civilno stanovništvo pucano i ono je bombardirano. To je jasan ratni zločin", kaže Altmann.

Međutim, kako se jedan u biti veoma inteligentan čovjek mogao pretvoriti u osobu koja se smatra odgovornom za tako teške zločine? Radovan Karadžić, rođen 1945. godine u jednom crnogorskom selu, od svoje 15. godine je, doduše, živio u tada multikulturalnom jugoslavenskom gradu Sarajevu, ali potječe iz obitelji koja je u svojim redovima imala i četnike. Od te obiteljske pozadine se očito nikad nije uspio potpuno distancirati.

"Srpski borbeni duh"

Nakon što je sa svojom obitelji preselio iz crnogorskih brda u pulsirajuće Sarajevo, završio je medicinsku školu, studirao nakon toga medicinu, proveo čak godinu dana radi daljnjeg obrazovanja na Columbia sveučilištu u New Yorku i nakon toga otvorio liječničku ordinaciju na Palama.

Bio je poznat i po svojim pjesničkim radovima. Ali „kako je od te osobe koja je imala toliko lica, nastao političar koji je zastupao jedno izrazito nacionalističko usmjerenje, to je već jedan fenomen", kaže stručnjak za Balkan Franz-Lothar Altmann. Karadžićeve nacionalističke sklonosti su se mogle prepoznati već u njegovoj poeziji, dodaje on, jer već tada je Karadžić govorio o "borbenom duhu Srba". "A onda je upoznao Dobricu Ćosića koji je bio nacionalistički romansijer i koji je utjecao na njega. To ga je očito još jače poguralo u nacionalizam."

No, nije Dobrica Ćosić bio jedini koji je utjecao na Karadžićeve svjetonazore, on je u Beogradu upoznao i Slobodana Miloševića koji je također pred Haškim sudom bio optužen za ratne zločine, ali je prije izricanja presude umro 2006. godine. On je sredinom 80-ih godina u zatvoru upoznao Momčila Krajišnika, svog kasnijeg političkog istomišljenika koji je u Den Haagu osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina. Tada je Karadžić proveo jedanaest mjeseci u pritvoru zbog optužbe za pronevjeru novca. Iako je prvostupanjskom presudom osuđen, drugostupanjskom presudom je oslobođen. Naime, u međuvremenu je Srpska Demokratska Stranka, kojom je on predsjedavao, bila jedna od vladajućih stranaka, pa je tako i Karadžić kao političar došao na vlast.

"Neprijateljska slika" o muslimanima

On, međutim, nije bio jedini koji je tada živio svoje nacionalističke ideje. Bilo je to vrijeme u bivšoj Jugoslaviji koje je bilo obilježeno sveprisutnim nacionalizmom. Slovenci, Hrvati i drugi narodi su se osjećali potlačenima od strane Beograda i Srba koji su se nalazili na visokim položajima te su zato htjeli istupiti iz Jugoslavije. Htjela je to i Bosna i Hercegovina. No, srpski političari to nisu željeli prihvatiti. I tako je započelo krvavo poglavlje ratne povijesti te zemlje. Karadžić je u to vrijeme kao političar sve jače stvarao sebi jednu "neprijateljsku sliku" o muslimanima "koja je očito bila jedna vrsta prenošenja nekadašnje neprijateljske slike prema Osmanlijama", pojašnjava Franz-Lothar Altmann. "A muslimani, Bošnjaci, za njega su jedna vrsta potomaka Osmanlija protiv kojih se Srbija, srpski narod, toliko dugo branio i borio."

Bošnjaci i Hrvati su se na referendumu 1. ožujka 1992. izjasnili za neovisnu Bosnu i Hercegovinu. Srbi su bojkotirali referendum. Mjesec dana kasnije je izbio rat. U područjima na kojima su većinski živjeli Srbi je već prethodno proglašena Srpska Republika BiH koja je poslije preimenovana u Republiku Srpsku, a čiji je prvi predsjednik bio upravo Radovan Karadžić. Narednih godina su uslijedili ubijanje, mučenja, bijeg, protjerivanja na svakoj strani i genocid u Srebrenici. Za izvršavanje masakra u Srebrenici se pred Haškim sudom sudi glavnom zapovjedniku srpskih snaga u BiH Ratku Mladiću. Jer, njemu su snage UN-a u srpnju 1995. bez otpora prepustile Srebrenicu koja je tada službeno bila UN-ova zaštićena zona i utočište tisuća bošnjačkih izbjeglica.

Skrivao se 12 godina u Srbiji

Obojica, Mladić i Karadžić, nakon rata su se godinama uspješno skrivali u Srbiji. Karadžić ne samo da je primio drugi identitet kao dr. Dragan Dabić i promijenio svoju vanjštinu tako da ga se teško moglo prepoznati, on je "očito imao i veliki broj pomagača, simpatizera, koji su mu pomogli i koji su ga uvijek kad je pokretana neka akcija uhićenja pravodobno upozorili", kaže Altmann. Ali zbog znatnog pritiska koji je Europska unija vršila na Srbiju da konačno izruči haške optuženike i apela njegove supruge da se preda vlastima, nakon 12 godina skrivanja je u Beogradu uhićen Radovan Karadžić. Gotovo tri godine kasnije je uhićen i Ratko Mladić - u jednom mjestašcu u Vojvodini.

Presuda Haškog suda u slučaju Karadžić je, kako je to naglasio glavni tužitelj Tribunala Serge Brammetz, povijesna. Ona je povijesna i zbog toga što će se konačno razjasniti je li Karadžić naredio masakr u Srebrenici ili će ga sud osloboditi političke odgovornosti za ubojstva više od 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka.