"Kao partizani": ruski svećenici, protivnici rata

DW je razgovarao sa svećenicima koji su napustili Rusiju i onima koji su ostali — svi oni pokušavaju izaći na kraj sa sve represivnijim okruženjem unutar Ruske pravoslavne crkve.

Kada je Rusija napala Ukrajinu u veljači 2022. godine Andrej, svećenik Ruske pravoslavne crkve, suočio se s dilemom: održati zajednicu koju je gradio u crkvi ili riskirati sve tako što će progovoriti? Ostati ili otići?

Svećenik Andrej bio je jedan od onih koji su javno osudili rat i odlučili pobjeći. Sa svojom cijelom obitelji preselio se u susjednu Gruziju, gdje ne može obavljati svoju pastoralnu misiju bez odobrenja Ruske pravoslavne crkve. Odlučio je govoriti za DW pod uvjetom anonimnosti kako bi, kako je rekao, sačuvao posljednji "tračak nade" da će jednoga dana ponovno obavljati svoju svećeničku službu u Rusiji.

"Ne mogu osuđivati one koji moraju raditi kompromise sami sa sobom kako bi zadržali svoje mjesto (u službi)", kaže on govoreći o klericima koji su odlučili ostati u Rusiji.

Molitva za mir dovodi ruske svećenike u opasnost

Među tim kompromisima je, kako kaže, jedna posebna molitva čije je čitanje preporučila Ruska pravoslavna crkva dok je Kremlj intenzivirao svoje ratne napore u Ukrajini - gomilajući vojsku na granici i mobilizirajući stotine tisuća rezervista. Svećenici su, kaže on, molili "za mir" tijekom prvog mjeseca sukoba, ali kasnije se od njih tražilo da umjesto toga mole "za pobjedu".

"Obje verzije su sadržavale laži i propagandu... govorilo se kako su neki stranci digli oružje protiv Svete Rusije... moja usta nisu mogla izgovoriti te riječi. Rusija je započela rat, a ne obrnuto", rekao je Andrej.

Oko 300 svećenika - manje od 1% ukupnog broja svećenika Ruske pravoslavne crkve - potpisalo je javno pismo u kojem se poziva na prekid "bratoubilačkog rata" u Ukrajini.

Nakon invazije Moskve na Ukrajinu 24. veljače 2022. ruski zakonodavci usvojili su zakon prema kojem je kažnjivo "diskreditiranje" ruske vojske iznošenjem antiratnih osjećaja ili informacija koje se razlikuju od službene ruske državne retorike.

Neki od svećenika koji su osudili službeni stav bili su lišeni obavljanja službe i sudovi su ih novčano kaznili zbog diskreditiranja ruske vojske. I dok neki svećenici u razgovoru za DW kažu da su se izvukli, nisu svi imali tu sreću.

Jovan Koval, svećenik iz Moskve, razriješen je dužnosti nakon što je riječ "pobjeda" u molitvi zamijenio riječju "mir". Crkvene vlasti, čiji je cilj bio ideološki ujediniti župljane i svećenike iza konflikta u Ukrajini, na ovaj čin su gledale kao na neposluh.

Javna pokora za svećenike

Javna pokora još je jedno sredstvo koje crkvene vlasti koriste za suzbijanje neslaganja. Tako se Ilja Gavriškiv iz jednog sela koje se nalazi oko 200 kilometara od Moskve javno ispričao što nije čitao molitve za pobjedu Rusije.

U videu snimci koja kruži ruskim Telegram kanalima, biskup se pojavljuje pred oltarom, pozdravljajući vjernike, a Gavriškiv stoji uz njega. "Prvo će mu biti zabranjena sveta služba... zatim će mu biti oduzet status svećenika... Bio si otac Ilja, što će sada postati od tebe? Čudni Iljuška... Kada smo mu objasnili njegovu grešku, on je odmah shvatio", kaže biskup.

Kao odgovor Gavriškiv priznaje svoje nedjelo: "Budalasto... i iz ponosa sam ponovo pročitao molitvu za mir, ali nisam pročitao ono što se od mene tražilo", kaže on blagim glasom dok gleda u pod.

Kako Ruska pravoslavna crkva gleda na antiratne izjave?

Ruska pravoslavna crkva negira takav progon i tvrdi da su svećenici otpušteni zbog političkih izjava. Vakhtang Kipshidze, zamjenik voditelja crkvenog ureda za medije, rekao je za novinsku agenciju Associated Press: "Oni koji se od svećenika pretvaraju u političke agitatore i osobe koje sudjeluju u političkoj borbi očito prestaju ispunjavati svoju pastoralnu dužnost i podliježu kanonskim zabranama."

Unatoč tome što tvrdi da je apolitična, Ruska pravoslavna crkva visoko cijeni svećenike koji putuju kako bi podigli ruski moral u Ukrajini. Ruski svećenici se pojavljuju na prvim crtama bojišnice u Ukrajini, blagoslivljajući ruske vojnike svetom vodicom i ikonama prije bitke.

Patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve, je odani pristaša ruskog predsjednika Vladimira Putina. U znak svoje lojalnosti prema predsjedniku podržao je ratnu kampanju protiv Ukrajine od samog početka, tvrdeći da bi smrt u borbi "oprala sve (vojnikove) grijehe". Pravoslavna crkva, koja Ruse i Ukrajince prikazuje kao "jedan narod", optužila je "strane utjecaje" za "poticanje sukoba među njima".

Kako je za DW rekla Natallia Vasilević, stručnjakinja za Rusku pravoslavnu crkvu i koordinatorica grupe za zaštitu ljudskih prava Christians Against War, "antiratni kler ovaj rat vidi kao imperijalistički, s Rusijom koja želi ugušiti Ukrajinu. Patrijarh Kiril, naprotiv, gleda na to kao na antiimperijalistički rat Rusije protiv kolektivnog Zapada koji želi porobiti svetu Rusiju".

Tajni antiratni život u crkvi

U sve napetijoj crkvenoj klimi neki od onih s antiratnim osjećajima bili su prisiljeni povući se u ilegalu - daleko od znatiželjnih očiju. Pastor Nikolaj, koji živi u Sankt Peterburgu, rekao je za DW da je pokušavao mirno izraziti svoj pacifistički stav i usporedio atmosferu unutar crkve s vremenom kada su "kršćani bili progonjeni i koristili tajne simbole da se identificiraju jedni s drugima".

Dok je odvagivao svoje mogućnosti, Nikolaj je rekao da ga je njegov duhovni otac odgovorio od odlaska u progonstvo. "Tko će zauzeti tvoje mjesto?", pitao me. "Hoće li ta osoba propovijedati o miru kao ti ili o ratu?"

U svom pokušaju otpora ratu Nikolaj je stvorio tajni Telegram kanal na kojem se sudionici okupljaju kako bi molili za mir. "To funkcionira usmenim prenošenjem. Pažljivo govoriš i saznaš da netko ne podržava rat i zbližite se", kaže on dodavši da ga to podsjeća na "partizanski" pokret.

On je opisao tajne sastanke kao "dašak svježeg zraka". "Nakon molitve za našu braću i sestre u Ukrajini razgovaramo jedni s drugima i ta nas komunikacija spašava. To je prilika da kažemo što nam je u srcu i nazovemo stvari njihovim imenom", kaže on.

Nikolaj priznaje da bi postojanje takvih skupina moglo postati poznato i da bi ga to dovelo u opasnost.

"U tom slučaju posljedice su nepredvidive. Vjerojatno ću morati ispaštati za moju istinu. Bog je s nama, ne bojim se", kaže on.

Imena i mjesta su promijenjena kako bi se zaštitio identitet svećenika.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu