"Kampiranje" na Trgu bana Jelačića

Priredbe po središnjim gradskim trgovima po Europi popularna su stvar. Ljudi se vole na tim trgovima okupljati, sresti ljude, nešto vidjeti. Zapravo, gradske vlasti na njima često priređuju zabave, festivale, ili neka slična događanja. A s time ide i izgradnja privremenih konstrukcija po trgovima. Njemački gradovi u tomu nisu izuzetak.

Pun kalendar priredbi

Niz je tradicionalnih priredbi koje se u svakom njemačkom gradu redovito održavaju na središnjim gradskim trgovima. Božićni sajam je fiksni datum u rokovnicima svih gradskih poglavarstava u zemlji. Velika ponuda božićnih poklona, a prije svega miris medenjaka i kuhanog vina koji se širi s ovih sajmova, ne samo da u predblagdanske dane uveseljava domaće stanovništvo, već i privlači velik broj turista iz cijelog svijeta.

Božićni sajmovi traju po više od mjesec dana ali oni su, što se tiče trajanja, izuzetak. Jer gradske vlasti u načelu ne dopuštaju da im trgovi nekom priredbom ostanu zauzeti na dulji rok.

O tome kakva će pravila vladati, svaki grad odlučuje sam. U Bonnu su na primjer odlučili, da je nekoliko dana za neku priredbu na jednom od šest središnjih gradskih trgova više nego dovoljno. Predstavnica Koordinacije za priredbe gradskog poglavarstva u Bonnu Stefani Clemens-Krämer kaže kako u načelu priredbe na trgovima smiju trajati jedan do dva dana, maksimalno sedam. Jedna višemjesečna priredba na nekom trgu nije moguća. Uz to, grad na središnjim trgovima organizira mnogobrojne tradicionalne priredbe koje se održavaju u već odavno utvrđenim terminima, pa već i zbog toga ne bi bilo moguće organizirati nešto na dulji vremenski rok – npr. više tjedana ili mjeseci. "No to nije ni poželjno“, objašnjava Stefani Clemens-Krämer.

Ništa protiv narodnih veselja

O tome što se i kako na središnjem gradskom trgu smije postaviti odlučuje upravo gradska Koordinacija, no ukoliko dođe zahtjev za organiziranjem nečeg većeg ili se postavi pitanje gradnje velikih neuobičajenih konstrukcija na trgu, tu se uključuje i politika, pa će u takvim slučajevima odlučivati Gradska skupština. Organizatori priredbi pri tome moraju paziti da im šatori, štandovi ili pozornice koje žele postaviti ne budu preveliki. Oni ne smiju zakrčiti trgove, koji se skoro redovito nalaze u pješačkoj zoni, pa prolaznici moraju biti u mogućnosti nesmetano prolaziti.

Grad, barem tvrde u poglavarstu, ovakvim priredbama ne puni značajno svoje blagajne. „Na takve priredbe građani i građanke gledaju prije svega kao na obogaćivanje što se tiče ponude u slobodno vrijeme, Žalbi građana uopće nemamo. Ali tu se pazi da broj priredbi ne bude prevelik i da uvijek ima razdoblja mira, tako da se građani vesele kad se neka priredba održi", tvrde u poglavarstvu u Bonnu, a sličan režim vlada i u ostalim njemačkim gradovima.

Priredbe koje se organiziraju kreću se u rasponu od predstavljanja bio-proizvoda iz gradske okolice, promocije lokalnih kulturno-umjetničkih udruga do privremenih klizališta. Standardi, koliko je neka priredba dostojna središnjeg trga, mogli bi se učiniti niskima, jer nije neuobičajeno da, primjerice u Bonnu jedne subote osvane i šator neke sportske tvrtke koja reklamira svoje sprave za vježbanje i animira ljude da ih isprobaju. Ali, i okolni dućani, u dane kad se na glavnom trgu nešto zbiva, bilježe puno veći promet, pa financijske koristi od toga onda ima i grad.

Netko bi rekao da se ne brine previše o dignitetu samih trgova. A to nije slučaj samo u Njemačkoj. U Londonu, teško je doduše zamisliti da bi na najvećem gradskom trgu Trafalgar Squareu, okruženom povijesnim, pompoznim zgradama, mogao biti podignut ogroman šator. Ali taj trg sa svojim fontanama i skulpturama, kad se na njemu ništa ne događa djeluje manje prazno od zagrebačkog glavnog trga. Osim toga, čak se i na njemu svako malo održavaju festivali, od onih filmskih do predstavljanja raznih zemalja, prije svega njihovih nacionalnih kuhinja. Ali to nije neko omiljeno okupljalište Londončana i taj je trg, kad ga napuste turisti, po noći ionako uvijek prazan.

Ali zato samo nekoliko stotina metara sjevernije, na isto toliko poznatom trgu Leicester Squareu, gdje uvijek buja život, u predbožićno vrijeme godinama se postavlja čak i ogromni ringišpil, pa on sa svojim šarenim svjetlima više liči na cirkus nego na središnji trg prijestolnice nekadašnjeg svjetskog imperija.

Ako se to sve usporedi sa šatorom kojeg je zagrebački gradonačelnik dopustio postaviti na središnjem gradskom Trgu bana Jelačića - možda samo postavljanje šatora i nije takvo svetogrđe kakvim ga neki doživljavaju. Ali duga tri mjeseca, koliko bi taj šator tamo trebao ostati, moglo bi to biti.

Autorica: Snježana Kobešćak

Odg. ur.: S. Matić