Kampanja za irski referendum: Mitovi i manipulacije

Otvaranjem izbornih jedinica u petak, 2.listopada u sedam sati rasprave o Lisabonskom sporazumu bile su na vrhuncu i doživjele svoj kraj. Kao i kod svake debate o referendumu i ova je bila puna tvrdnji i kontra-tvrdnji.

Lisabonski sporazum uvodi minimalne plaće od 1,84 eura

Skupina koja je vodila kampanju protiv Lisabonskog sporazuma „Coir“ postavljala je širom Irske postere s natpisom „1,84 eura minimalna plaća nakon Lisabona? Glasajte protiv“. „Bio je to lukav i efikasan poster“, priznao je čak i irski ministar vanjskih poslova Micheal Martin i na njegovu žalost tijekom kampanje slogan je izazvao „veliku pozornost“. Međutim, ova izjava je potpuno neistinita.

Lisabonski sporazum ne odnosi se na miminalne plaće u Irskoj. U biti, Sporazum ne govori ništa o mimimalnim plaćama niti u jednoj članici. To je vrlo jasno naglasio Justice Frank Clarke, predsjednik povjerenstva za referendum, glavne neutralne ustanove koja objašnjava Lisabonski sporazum javnosti. „Lisabonski sporazum ne govori ništa o tome treba li neka članica imati ili ne minimalnu plaću“, objašnjva Clarke i dodaje kako „miminalne plaće nisu u nadležnosti Europske unije“.

Drugim riječima, svaka članica Europske unije sama odlučuje o tom pitanju. Ovo pitanje u Irskoj posebno je naglasio i jedan od najutjecajnijih predstavnika sindikata, David Begg, glavni tajnik udruženja irskih sindikata. On je upozorio da jednostavno ne postoji temelj da se prihvaćanjem Lisabonskog sporazuma automatski minimalne plaće smanje na 1,84 eura.

„Postoji miminalna plaća u Irskoj koja iznosi 8,65 eura na sat i ona se mora primjenjivati za sve odrasle radnike u Irskoj. Osim toga postoje i nešto više miminalne plaće ovisno o sektorima. Radi se isključivo o nacionalnoj nadležnosti i tu nema nikakvih europskih pravila ili utjecaja bilo koje europske institucije“, objašnjava Begg. Osim toga sindikati su poznati po svojoj osjetljivosti oko ove teme, pa bi bilo kakav utjecaj Lisabonskog sporazuma na minimalne plaće mobilizirao irske sindikate koji bi protiv toga žestoko prosvjedovali.

Lisabonski sporazum stvorit će nova radna mjesta?

I dok kampanja koju vodi Coir griješi kada sugerira da će Lisabonski sporazum uvesti minimalne plaće, zagovornici Sporazuma govore o tome kako će „Lisabon“ izravno utjecati na stvaranje radnih mjesta. I to je pogrešno, jer Lisabonski sporazum nema nikakve veze s kreiranjem novih radnih mjesta.

Oko tog pitanja oglasio se Justice Clarke i pojasnio: „Tvrdnje da prihvaćanjem Lisabonskog sporazuma dolazi do utjecaja na tržištu rada i stvaranje novih radnih mjesta – to su političke tvrdnje o kojima ljudi imaju različita mišljenja. Međutim, sam Sporazum o tome ne govori ništa“.

Dakle, kako je kampanja zagovornika Sporazuma mogla pravdati slogan kao što su „Da radnim mjestima, Da gospodarskom oporavku“?

Odgovor je da EU kao opće načelo nastoji stvarati nova radna mjesta. Naime kada su šefovi država i vlada 2007. godine se sastali u Lisabonu, oni su u deklaraciji potvrdili svoj angažman za „stvaranje radnih mjesta, provedbu strukturnih reformi i socijalnu koheziju“.

Sve to je vrlo pohvalno, ali Lisabonski sporazum ne sadrži mehanizme za stvaranje radnih mjesta. To nije svrha Sporazuma. Ako pogledate sažetak Sporazuma iz Lisabona koji je napravila sama Europska unija tada ćete vidjeti da se nigdje ne spominje riječ „radno mjesto“ ili „zapošljavanje“.

Umjesto toga objašnjava se da je Sporazum ključan dokument za reformu europskih institucija. „Europskoj uniji će dati pravni okvir i potrebne instrumente za suočavanje s izazovima u budućnosti i odgovoriti na zahtjeve građana“. U objašnjenju se nastavlja kako će Sporazum poboljšati sposobnosti EU-a sudjelovati u čitavom nizu područja politike od „sloboda, sigurnosti i pravosuđa – dotičući se područja kao što su „energija, javno zdravstvo, civilna zaštita, promjena klime, služba općeg interesa, istraživanja, prostor, teritorijalna kohezija, trgovačka politika, humanitarna pomoć, sport, turizam i upravna suradnja“. No nigdje se ne spominje stvaranje radnih mjesta.

Irski premijer Brian Cowen uoči referenduma sažeo je zašto je njegova stranka za Lisabonski sporazum navodeći da bi prihvaćanje Sporazuma bio bitan korak na putu gospodarskog oporavka. „Samo ako prihvatimo Sporazum osigurat ćemo povjerenje ulagača u Irsku, zaštiti naš utjecaj u vitalnim ekonomskim odlukama i reformama Europe, kako bi EU i Irska postali dinamičniji i efikasniji“, rekao je irski premijer.

Ove riječi i argumentaciju Briana Cowena podupiru brojni predstavnici poslovnog svijeta kao i gospodarski stručnjaci. Prihvaćanje Lisabonskog sporazuma najvjerojatnije povećalo bi povjerenje ulagača. Osim toga spriječilo bi promjenu dobronaklonosti drugih zemalja prema Irskoj. No sve to ovisno je o razdoblju poslije referenduma i kako će se u inozenstvu tumačiti rezultati. Sve to zapravo nema nikakve veze sa samim Lisabonskim sporazumom.

Lisabonski sporazum rezultirat će pobačajem?

Antilisabonska organizacija Coir odgovorna je za još jedan članak u kojem među ostalim stoji: „Coir smatra da članci Lisabonskog sporazuma vrlo jasno naglašavaju da ako Sporazum prođe referendum, tada će Irci izgubiti svoje pravo odlučivanja o pobačaju kao i mnogim drugim socijalnim pitanjima“. Argument organizacije Coir je taj da ako se usvoji Lisabonski sporazum tada stupa na snagu i Povelja o temeljnim pravima, dokument koji određuje čitav niz civilnih, političkih, ekonomskih i socijalnih prava za građane EU-a. Drugim riječima Coir vjeruje da Europski sud pobačaj može tumačiti kao „pravo“ te da ga time može nametnuti u Irskoj, gdje je pobačaj zabranjen zakonom.

Ovaj mit korišten je uvelike tijekom prvog irskog referenduma o Lisabonskom sporazumu čak i od strane drugih protivnika. Međutim stranka Sinn Fein je naglasila i tijekom prvog referenduma da ne vjeruje da je pobačaj važan čimbenik, a to je izjavila i Caroline Simons, pravna savjetnica kampanje „Pro-Life“ koja je bila dio Libertasa, velikog anti-lisabonskog pokreta. Simons je jasno izjavila da Povelja nema i ne može imati nikakvog utjecaja na irske zakone o zabrani pobačaja.

Razlog zato je jasan. 1992.godine tadašnja irska Vlada ispregovarala je protokol koji je uključen u Sporazum iz Maastrichta u kojem se jamči da EU ne može utjecati na irsku ustavnu poziciju na pravo na život nerođenog djeteta. U protokolu među ostalim stoji: „Ništa u Sporazumu Europske unije ili u sporazumima o europskim zajednicama ili u sporazumima i aktima te dodacima sporazumima ne smije utjecati u Irskoj na primjenu zakona 40.3.3 ustava Irske“.

Ovaj protokol ostaje na snazi i ne mijenja se stupanjem na snagu Lisabonskog sporazuma. Budući da je pobačaj bio odlučujuća tema na prošlogodišnjem referendumu koji je bio neuspješan, irska je Vlada od Europske unije dobila dodatna jamstva da se irske pozicije oko tog pitanja neće dirati.

Kako bi se naglasila ova pozicija, irski katolički biskupi izdali su priopćenje: „Lisabonski sporazum ne potkopava postojeću zakonsku zaštitu u Irskoj za nerođenu djecu“.

Autor: Alen Legović, Dublin

Odg. urednik: Anto Janković