Kamo vrluda Srbija?

Gotovo jednodušna ocjena izvjestitelja jest i sažetak članka u Frankfurter Allgemeine Zeitungu (FAZ) kako "s novim predsjednikom Nikolićem, Srbiji neće biti lako ispuniti kriterij za pristup Europskoj uniji koji glasi dobrosusjedski odnosi". Isti list podsjeća kako je Tadić doduše odbijao priznati Kosovo, ali je barem putovao u Bosnu i Hercegovinu ili Hrvatsku. Ovako, "teško se može zamisliti da će se za Nikolića u Zagrebu ili Sarajevu prostirati crveni tepih", jer njemački novinar podsjeća kako "Nikolić više nije ratni huškač, ali se on nije nikada nedvosmisleno distancirao od svojih prijašnjih izjava - da niti ne govorimo o isprici."

"Nije izabran Nikolić, nego je kažnjen Tadić"

No dopisnik FAZ-a upozorava kako pobjeda Nikolića "ne znači želju Srba da se vrate nacionalizmu devedesetih" i kako oni "nisu izabrali Nikolića, nego su kaznili Tadića". Izvještava kako je Tadić uspio Srbiji osigurati kandidaturu za članstvo u Europskoj uniji i uhititi osumnjičene ratne zločince, ali i kako je bivši predsjednik morao kapitulirati pred golemim problemom Srbije: "Srbiju i dalje nadzire šačica moćnih oligarha koji su se obogatili za vrijeme Miloševića i koji znaju kako održati svoju moć i nakon svrgavanja Miloševića. Oni nadziru gospodarstvo i odlučuju, tko smije stupiti na tržište Srbije. Oni financiraju sve značajnije političke stranke u Srbiji i tako provode svoju političku moć - bez obzira tko je pobijedio na izborima i zvao se predsjednik Nikolić ili Tadić."

I minhenski Süddeutsche Zeitung pokušava objasniti čitateljima pobjedu nacionalista i kamo ide Srbija: "Nikolićeve populističke izjave možda zvuče privlačno za široke, siromašne slojeve građana, ali ovaj političar još nije dokazao da je demokrat koji vjeruje u pravnu državu." Isti list ističe kako Nikolić "više ne traži stvaranje Velike Srbije" ali i upozorava kako se "još nije distancirao od mračne prošlosti Srbije". Minhenski list podsjeća i na izjave Nikolićevog političkog mentora, optuženog ratnog zločinca Vojislava Šešelja o "vađenju očiju Hrvatima zahrđalim žlicama" ili rješavanje pitanja Kosova tako da se tamošnje Albance zarazi AIDS-om. "Nikolić je godinama podržavao ta stajališta da bi tek 2008. ustanovio Naprednu stranku i odjednom počeo podržavati integraciju Srbije u Europsku uniju."

Politička provalija između Kosova i Europske unije

No isti list u članku "Čovjek s maskom" ukazuje i kako Nikolića "treba suditi po njegovim djelima" i kako je i on suočen s istom kvadraturom kruga u koju se zapleo i bivši predsjednik: "Tadić je godinama pokušavao uvjeriti građane Srbije kako njihova zemlja može biti članica Europske unije i bez priznanja Kosova. Ta proturječna politika nema budućnost. Što prije i Nikolić to shvati, to će jednostavniji biti put Srbije u Europu. Kao vođa oporbe je bio nepomirljiv. Tada je govorio 'ako nam kažu da možemo u EU, ali da nam ne pripada Kosovo, reći ćemo: hvala i doviđenja - mi imamo naš vlastiti put."

I mnogi drugi njemački komentatori pokušavaju odgonetnuti što Berlin i Bruxelles mogu očekivati od "političkog kameleona Nikolića" kako ga zove Neue Osnabrücker Zeitung. Povrh toga, Frankfurter Rundschau ističe kako možda i nije najveći problem Nikolićev "nedostatak dobre volje, nego nedostatak kompetentnosti". Novine ukazuju kako je i u upravljanju zemljom i u pregovorima s Europskom unijom potrebno političko iskustvo, a Nikolić se okružio "savjetnicima među kojima su mnoge sumnjive osobe čije je duhovno porijeklo u desničarskim krugovima."

Utoliko se i Stuttgarter Zeitung pita, zašto takvoj osobi Europa "šalje čestitke" umjesto da ga izolira, jer njegov izbor pokazuje i u kojem je stanju demokracija u Srbiji. No Wirtschafts Blatt objavljuje i kometar srbijanske novinarke Marijane Miljković koja tvrdi: Srbija si uopće ne može priuštiti novu izolaciju. Ona je već gospodarski teško pogođena, sa četvrtinom stanovništva bez posla - i bilo kakva politička opcija osim integracije u Europu bi za Srbiju bila fatalna.