Kako zaštititi umjetnine?

Odjednom su na zidu bile samo tri izblijedjele mrlje: tamo gdje su nekad stajala djela Caspara Davida Friedricha i Williama Turnera ostali su samo obrisi. Prije 20 godina iz poznate frankfurtske galerije Schirn nestala su poznata djela njemačkog i britanskog majstora. Lopovi su jednostavno ostali preko noći u muzeju, svladali jednog čuvara i odšetali s milijunskim slikama pod rukom. Šok za čitav umjetnički svijet.

Još ništa bez „žive sile“

Danas, dva desetljeća kasnije i u trenutku kada se za umjetnine plaćaju dosad neviđene svote, muzeji su ipak malo oprezniji. „S kombiniranim sigurnosnim principom, dakle kombinacijom tehnike i ljudstva, danas bi ovakva krađa bila nemoguća“, tvrdi Bernd Weiler iz zaštitarske tvrtke „Securitas“ koja se diljem svijeta brine za sigurnost mnogih galerija i muzeja. Danas je u upotrebi mnogo više tehnike nego prije, npr. nevidljive svjetlosne zaštite koje registriraju svako približavanje čuvanom predmetu ili termoaktivne kamere koje prate svako tijelo u vidokrugu i mogu zaključiti rad li se o osobi koja se kreće ili recimo mišu. Uređaji su isto tako umreženi i komuniciraju jedan s drugim. No postavlja se pitanje nisu li time lak plijen za hackere koji ih mogu izmanipulirati izvana. „Sustavi su dobro zaštićeni od takvih napada, a osim toga raspolažu i odvojenom opskrbom energijom“, kaže Weiler. No unatoč tomu bez živih čuvara je dobro osiguranje i dan danas teško zamislivo. Koji put i njihova puka nazočnost obeshrabruje potencijalne lopove.

Porculan na internetu

Muzeji se od krađe a time i teških financijskih gubitaka štite i osiguranjima. No i osiguranja prije nego što će osigurati neko djelo vrijedno nekoliko desetaka milijuna eura provjeravaju i konkretnu zaštitu. “Standard se značajno poboljšao ali još uvijek postoje mnoge slabe točke”, kaže Bernd Ziegenrücker iz, na muzeje i galerije specijalizirane, kuće “Artekuranz“. On govori o visokim premijama za poznata djela ali i o tomu kako su zapravo najproblematičnije krađe djela koja mnogima ne upadaju odmah u oči. Djelatnik muzeja-dvorca Charlottenburg u Berlinu je tako godinama krao skupocjeni porculan i prodavao ga preko interneta. Umjetnine su također osigurane i tijekom transporta u druge izložbene kuće. Osiguranje ne pokriva štetu jedino u slučaju rata i nuklearne katastrofe.

Neprocjenjiva emotivna i kulturna vrijednost

No pored svog osiguranja na kraju je ipak kulturna vrijednost ukradenih ili oštećenih umjetnina čimbenik koji se ne da nadoknaditi nikakvim novcem. Zanimljivo je da državni muzeji i galerije ne osiguravaju svoje umjetnine. U slučaju gubitka ili oštećenja štetu na kraju snosi porezni obveznik. No apsolutne i potpune sigurnosti za kulturna dobra na kraju ipak nema. To je najbolje vidljivo u slučaju vandalizma kada posjetitelji namjerno oštećuju umjetnine kiselinom ili drugim predmetima. Tu bi pomogle samo kontrole poput onih na aerodromima, a to je u muzejima i galerijama gotovo neizvedivo.