Kako stanovati jeftino i luksuzno
1. kolovoza 2008Stambene komune potječu iz vremena revolucionarnih šezdesetih godina. Tada su ideološki i politički angažirani mladi često zajedno unajmljivali veće stanove s više soba i u njima dijelili ne samo kuhinju i kupaonicu, već u dnevnim sobama razmjenjivali mišljenja o aktuelnim političkim pitanjima.
Ove su komune bile izraz prosvjeda protiv tadašnjeg malograđanskog ustroja društva. No ono što je tada bio radikalan i provokativan način života, danas je odavno općeprihvaćena norma. Političku pozadinu u međuvremenu je ovaj način studentskog života gotovo u potpunosti izgubio. Puno važniji pri odlučivanju za komunu jeftinija su stanarina, zajedničke večeri provedene s prijateljima u kuhinji te neka vrsta nadomjestka za obitelj.
Za mali novac u luksuznih 80 kvadrata
Tri sobe, velika kuhinja i kupaonica. Sveukupno 80 kvadratnih metara, u središtu Münstera. U svakoj od soba živi po jedan student. Jonnyju je 25 godina i studira za učitelja. Caro je star 28 godina i bit će stručnjak za njemačko-francusku političku znanost. Zappiju je pravo ime Alexander, 27 mu je godina i upravo je završio studij prava. Stambena komuna u kojoj žive ova trojca mladića definitvno nije komuna iz nužde. Njih trojica ne dijele samo troškove stanarine, već se i druže, te često zajedno izlaze. "Između dvanaest i jedan išao bih jesti. U stanu je još netko. Najprirodnije pitanje je: 'Idemo zajedno na ručak?'. Najčešće je tako. Odemo zajendo i u kino, ili jednostvno ostanemo u kući i zajedno gledamo televiziju", opisuje Zappi život u komuni.
Kuhinja je središte "obiteljskog" života
Glavno sastajalište je kuhinja, koja je dovoljno velika da služi i kao dnevna soba. Zidovi su joj crveno oličeni a u njoj se nalazi i udoban trosjed. Pored vrata visi plan čišćenja stana. List papira na kojem je raspored kad koji stanar mora uzeti metlu u ruke. "Čišćenje i nije neki razlog za svađu među nama. Svejedno ponekad se dogodi da Zappi nakon što je bio moj red za čišćenje, provjeri nekoliko uglova i požali se da tamo ima još par mrvica. 'Caro, to nisi baš dobro očistio!' Ali to je prije zbog toga što me uživa gnjaviti, priča Caro.
Namirnice kupuju odvojeno. Za sobe, Jonny, Zappi i Caro plaćaju svaki, ovisno o veličini pojedine sobe, između 230 i 250 eura mjesečeno. Što se tiče stanja i namještaja u pojedinim sobama, tu im je pušteno mašti na volju. Kod Zappija je na primjer, prilično neuredno. "Tu ima hrpa papira koju bih baš mogao i srediti. Tu je još jedna hrpa. Tu je rublje koje bih trebao složiti, a tu su još stvari za koje trebam odlučiti, hoću li ih baciti, odnijeti u podrum ili što ja znam već. I knjige bih trebao dovesti u red. Već sam si bio obećao da ću pospremiti sobu, ali nikako da to i učinim", pravda se Zippi.
U sobi pored živi Caro: "To je najmanja soba u stanu, a ja imam toliko stvari. Imam klavir, na kojem u zadnje vrijeme dosta često sviram. Budući da upravo pišem diplomski, lupkanje po dirkama mi dobro dođe da se malo opustim". Soba tik do kuhinje pripada Jonnyju, najmlađem članu ove stambene komune, koji ima istančan ukus. "Ovo je mješavina namještaja iz Ikea-e i nešto antikih komada. Imam jedan stari drveni krevet i dvosjed u jugendstilu, koji je star 100 godina".
Nužni kompromisi
Svi zajedno u ovom su stanu već nekoliko godina. Onaj koji se bude selio, pobrinut će se za to da si nađe nasljednika. To će skoro sigurno biti netko iz kruga njihovih zajedničkih poznanika. Najvažnije je da se svi međusobno dobro razumiju. "Morate biti spremni na kompromise. Morate i kazati ako vam nešto ne paše. Nije dobro ni ako cijelo vrijeme samo gutate a ne kažete ako vas nešto smeta".