Kako spriječiti samoubojstva hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a?

Hrvatski branitelj Željko Orešković koji se je prije desetak dana ubio tako što si je motornom pilom odrezao glavu, 1368. je slučaj samoubojstva u toj populaciji, od završetka domovinskog rata. Riječ je o zastrašujuće velikom broju i o pojavi koja otvara brojna pitanja. Udruge branitelja iz cijele zemlje nebrojeno su se puta obraćale nadležnom ministarstvu, a sada i javno traže pomoć hrvatske države oko zbrinjavanja oboljelih od PTSP-a. No, udruga "Tvrđava Knin" iz Knina primjer je posve uspjele braniteljske "samopomoći".

Na pitanje zašto se hrvatski branitelji ubijaju u tolikom broju, a u posljednje vrijeme i na gotovo ritualan način, predsjednik udruge "Tvrđava Knin", Mladen Milošević odgovara:"Vrlo je teško donijeti bilo kakav sud o tome što se događa s čovjekom kada diže ruku na sebe. Obično su to ljudi koji više ne vide nikakav izlaz u trenutku kada dolazi do samoga čina. Ovo s motornom pilom bio je sigurno jedan od najmorbidnijih načina oduzimanja života, tako da je vrlo teško opisati stanje tog čovjeka. Samom takvom užasnom činu prethodi niz radnji, jer samoubojstvo motornom pilom ne možete vidjeti ni u najgorim horror-filmovima. Jako je teško ljudima koji nisu riješili svoja statusna prava, koji su zatrpani papirologijom, sporom administracijom, i tako dalje. Je li i to jedan od uzroka- ne znam. Ali siguran sam da bi se sve to brže i elegantnije moglo odrađivati ako bi se sve udruge u Hrvatskoj povezale i informatizirale, što smo i u obliku projekta ponudili Ministarstvu branitelja i Vladi RH."

Iako su u posljednje vrijeme u medijima mnogi odgovornost za ova samoubojstva stavljali na leđa Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Milošević se s tom tvrdnjom ipak ne slaže. Smatra kako Ministarstvo, ali i Vlada, čine sve što mogu, no, kako se nedovoljno čini na lokalnoj razini. Mišljenja je da najsretniji način za suočavanje s hrvatskim PTSP-om nije preuzimanje američkih ili nekih drugih stranih programa i modela, te naglašava:"Do sada se ti PTSP centri i nisu baš pokazali dobrima. Vjerojatno se išlo na kopiranje modela iz prijašnjih ratova, američkih modela iz rata u Vijetnamu i to nije donijelo uspjeh. Jer hrvatski PTSP je specifičan i ne možemo ga povezivati sa sindromima izvana. On je naš problem, on je nov i pojavio se u Hrvatskoj poslije rata i u samom ratu."

Situacija jest teška, slaže se Milošević, uvjeti života nekadašnjih branitelja su često i ispod granice ljudskog dostojanstva, no, zato postoje udruge. Ona čiji je i sam predsjednik ima vrlo jasan i konkretan program:"Mi u Udruzi imamo naš, specifičan pristup toj populaciji. Okrenuli smo se isključivo informatici, kreativnim radionicama i projektima koje sami provodimo, osmišljavamo i na koncu i realiziramo. I to sve na dobrobit mnogih obitelji branitelja koji kod nas besplatno završavaju informatičke tečajeve. Osim toga, nudimo i posve besplatan pristup internetu" - dodaje Milošević. Na taj je način dosada informatički besplatno opismenjeno više od 350 ljudi, no "Tvrđava Knin" ide dalje:"Sada želimo pokrenuti i zapošljavanje branitelja, pa smo osnovali i Zadrugu koja se također zove "Tvrđava Knin". Pokušat ćemo kroz naše projekte hrvatskim braniteljima pronaći zaposlenja i tako im vratiti dostojanstvo."

Neke udruge branitelja smatraju kako bi se dio problema oboljelih od PTSP-a mogao otkloniti i organiziranjem stalne stručne službe koja bi bila dostupna svakom branitelju. No, s druge strane, samopomoć i samoaktiviranje, te smislena i korisna upotreba vremena, također, očito je, daju odlične rezultate.