Kako se u Njemačkoj rasipaju milijarde na citostatike

Na kutije za isporuku stavite svaki mjesec 5.000 eura u gotovini. Tako je, sjeća se Robert Herold, jedna onkologinja od njega tražila mito. Tada je bio još vrlo mlad, tek je završio studij i trebao je preuzeti vođenje obiteljske ljekarne. Taj zahtjev mu je bio sumnjiv, pa je pitao poreznog savjetnika smije li se liječnici isplatiti tih 5.000 eura mjesečno, naravno u skladu sa zakonskim propisima. Odgovor je bio: ne smije. Herold je otkazao suradnju onkologinji.

Nekoliko godina kasnije opet je pokušao surađivati s jednim onkologom. Nudio mu je razne usluge: mogao je fleksibilno pripravljati lijekove u bilo koje doba dana i noći i dostavljati ih liječničkoj ordinaciji, a rado bi preuzeo i komunikaciju s pacijentima.

Ali ništa od toga nije zanimalo onkologa, kaže Herold. Umjesto toga, tražio je deset posto od prodaje lijekova protiv raka kao proviziju: 20.000 eura mjesečno.

U razgovorima s javnim servisima WDR-om i NDR-om, listom Süddeutsche Zeitung (SZ) i novinarima ARD-ovog magazina Monitor Herold je ispričao da neki recepti mogu donijeti nekoliko stotina, ponekad i više od 1.000 eura zarade farmaceutu koji sastavlja terapije za liječenje raka.

U Njemačkoj postoji samo oko 300 ljekarni koje mogu pripravljati citostatike. Herold smatra da je enormna zarada koju one mogu ostvariti za "moralnu osudu". I da javnost ima pravo na istinu.

Zarada 749 eura po pakovanju

Interne liste o nekoliko veletrgovaca u koje uvid imaju NDR, WDR, SZ i ARD magazin Monitor imaju skoro 20 stranica. Cijene za skoro 1.000 lijekova protiv raka navedene su malim slovima.

Farmaceut može zaraditi dodatnih 749 eura na svakom pakovanju aktivnog sastojka. I ovo nije usamljen slučaj. Uzmimo, na primjer trastuzumab, lijek koji se također vrlo često propisuje: zdravstveno osiguranje plaća 1.439 eura po pakovanju, a veleprodajna cijena je samo 390 eura. Nekoliko stotina, ponekad i više od 1.000 eura dodatne zarade za farmaceuta – za samo jednu jedinu infuziju.

Farmaceuti često ostvaruju veći profit na druge načine. Razlog je jedan izuzetak od pravila o formiranju cijene. Za razliku od skoro svih drugih lijekova, farmaceutima koji pripravljaju lijekove protiv raka je dozvoljeno slobodno pregovaranje o cijeni lijekova s proizvođačima i veletrgovcima. Problem u tome je da zdravstvena osiguranja često ne znaju stvarne nabavne cijene i plaćaju farmaceutima unaprijed dogovorenu cijenu.

Zarada je ponekad ogromna. To pokazuju interni cjenici u koje su NDR, WDR, SZ i Monitor imali uvid. Novinari su usporedili troškove zdravstvenog osiguranja sa stvarnim nabavnim cijenama na veleprodajnim cjenicima. Samo s pet najprodavanijih aktivnih sastojaka, čija je zaštita patenta istekla, zdravstveno osiguranje bi moglo uštedjeti i do 500 milijuna eura godišnje.

"Kao na tržnici"

Jedan farmaceut je na primjeru pokazao da citostatike isporučuju različiti proizvođači po niskim cijenama jer se radi o tzv. generičkim lijekovima. To su potpuno pouzdani lijekovi, a cijena im je niža jer su izrađeni po uzoru na originalni lijek za koji više ne vrijedi zaštita patenta.

Vrhovni savez zakonskih fondova zdravstvenog osiguranja (GKV) pregovara u Berlinu o cijenama s Njemačkim udruženjem ljekarni (DAV). Razgovori se odvijaju „kao na tržnici", izvještavaju NDR, WDR i SZ.

Glasnogovornik GKV-a Florian Lanz najprije je u intervjuu za Monitor rekao da mu nisu poznati cjenici koji vrijede za ljekarnike. No kasnije je GKV priznao da je jednom 2020. godine dobio povjerljive izvode iz takvog cjenika.

Problem je u tome što zdravstvena osiguranja pitaju proizvođače za cijene lijekova, a oni im očito priopćavaju znatno veće iznose od onih koje ljekarnici na kraju moraju platiti. Ako se farmaceuti i osiguravatelji ne mogu dogovoriti o cijenama, onda o tome odlučuje arbitražni odbor. No prema istraživanju, ni taj arbitražni odbor nema stvarne cjenike.

Zašto zdravstvena osiguranja ne uspijevaju utvrditi prave cijene – pogotovo ako se uzme u obzir da su već 2016. ARD-ov magazin Panorama i tjednik Stern objavili da su marže za lijekove protiv raka previsoke i da ima pokušaja podmićivanja?

Očigledno, zdravstvena osiguranja rijetko pitaju farmaceutske tvrtke o stvarnim cijenama nekih važnih lijekova protiv raka. Kako pokazuje istraživanje NDR-a, WDR-a, SZ-a i Monitora, primjerice za stvarne cijene bevacizumaba i rituksimaba pitali su samo 2017. i 2021. godine.

Korupcijski skandali u vezi s lijekovima protiv raka

Savezni ministar zdravstva Karl Lauterbach u intervjuu za Monitor je izrazio sumnju u to da zdravstvena osiguranja ništa ne znaju: „Doveo bih u pitanje izgovor zdravstvenih osiguravajućih kuća, kada kažu da ne mogu doći do tih podataka." On kaže da je to „definitivno nešto čime se moramo pozabaviti i u smislu regulacije". Visoki profiti "nisu održivo stanje", smatra ministar.

Predsjednik Komisije za lijekove Njemačke liječničke udruge Wolf-Dieter Ludwig smatra da je ogroman potencijal za zaradu ljekarnika koji pripravljaju citostatike „apsolutno neopravdan”. Prema njegovim riječima, ovaj novac bi se mogao uložiti u bolje palijativno zbrinjavanje oboljelih od raka, za što često „nema dovoljno sredstava”.

Posljednjih godina na vidjelo su izašle razne korupcijske afere u industriji citostatika. To je jedan od razloga zašto Ludwig smatra „velikim neuspjehom nastavak dopuštanja tih enormnih profita na ovom području i nepoduzimanje strožih mjera".

Zdravstveno osiguranje AOK je prije nekoliko godina izračunalo kolika bi se ušteda mogla ostvariti ako bi se raspisao natječaj za nabavu citostatika i posao dodijelio najpovoljnijim dobavljačima, kao što je to odavno slučaj s drugim lijekovima bez zaštite patenta. „Utvrdili smo volumen uštede od 600 milijuna eura godišnje", kaže Sabine Richard, izvršna direktorica AOK-a zadužena za snabdijevanje.

Otkriveno više slučajeva

U rujnu prošle godine njemačka zdravstvena osiguranja smanjila su iznose koje isplaćuju ljekarnama za neke lijekove protiv raka. Ali ljekarnici koji pripravljaju citostatike i dalje mogu ostvarivati nevjerojatne profite: mogu nabaviti pakovanje pemetrekseda, lijeka protiv raka pluća, za manje od 200 eura, a onda ga zdravstvenim osiguranjima zaračunaju 1.200 eura.

Predsjednik Udruženja farmaceuta koji pripravljaju citostatike (VZA) Klaus Petersheim kaže da bi ljekarnicima bila potrebna paušalna naknada za pripremanje lijekova u iznosu od 150 eura da pokriju troškove. No zdravstvena osiguranja su utvrdila da bi bio dovoljan paušal od 30 do 40 eura.

Ove ogromne zarade na preparatima za liječenje raka nisu prvi slučaj u kojem zdravstvena osiguranja ne poduzimaju ništa. U siječnju ove godine NDR, WDR i SZ su otkrili da su laboratoriji mogli kupiti PCR-testove za utvrđivanje koronavirusa za samo mali dio onog iznosa koji im je nadoknađivalo zdravstveno osiguranje.

Ljekarnik Herold s početka ovog teksta priča da se u njegovoj obitelji već mjesecima diskutira o njegovom izlasku u javnost. Njegova supruga strahuje da bi im liječnici mogli okrenuti leđa. Jer Vogtland, u kojem Herold ima ljekarnu, je malo mjesto.

A on zna da mora raditi još oko 20 godina. Unatoč tome - ili upravo zbog toga - on se opire nepravilnostima u svojoj branši. „Na kraju se radi o pacijentima kojima je potreban lijek“, ističe zviždač Robert Herold.

WDR/NDR/SZ/ARD-Monitor/Tagesschau/ss

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu