Kako se definira cijena pšenice?

Cijena jedne tone pšenice se godinama kretala na razini od oko 200 eura. Od početka rata u Ukrajini ona je udvostručena – na oko 400 eura. To udvostručenje je šok pogotovo za ljude koji žive u siromašnijim zemljama svijeta, oni ljudi koji znatan dio svog raspoloživog dohotka izdvajaju za hranu.

Na međunarodnom tržištu se trguje samo četvrtinom ukupne godišnje žetve, koja iznosi oko 785 milijuna tona. A daleko najveći dio od te količine se prodaje, prerađuje i pojede (npr. kao kruh) upravo tamo gdje se pšenicu i proizvede. Cijena i kvaliteta pšenice mogu i znatno oscilirati, ovisno o regiji o kojoj se radu. 

Dvije velike burze

Ali bez obzira na to, kod pšenice se uglavnom govori o "svjetskoj tržišnoj cijeni" – tu se radi o cijeni koju se definira na posebnim burzama. „Imamo dvije značajne robne terminske burze na svijetu, to je CBOT (Chicago Board of Trade) u Chicagu i Euronext u Parizu", kaže Wolfgang Sabel, direktor firme Kaack Terminhandel u njemačkom Cloppenburgu, kompanije koja se specijalizirala na burzovnu trgovinu agrarnim proizvodima.

"Te burze su u načelu cjenovni barometar pod državnim nadzorom. Tamo se regulira i radi po definiranim standardima i naćelima. O cijeni odlučuju samo ponuda i potražnja.”

Standardizacija znači da se količinu i kvalitetu precizno definira. Na primjer: 50 tona jare pšenice EU-podrijetla, min. 11% proteina, max. 15% vlage. Tek nakon te standardizacije je moguća trgovina na svjetskom tržištu.

Za proizvođače, trgovce i prerađivače pšenice je cijena koja se definira na burzama zapravo veleprodajna cijena, kaže Sabel, po kojoj se svi onda orijentiraju. Odstupanje od te cijene je u pojedinim slučajevima moguće, ovisno o situaciji na licu mjesta.

Važna funkcija burze

Osim definiranja cijena, robne burze imaju još jednu važnu funkciju: one proizvođačima, prerađivačima i trgovima nude mogućnost da se osuguraju protiv kalkulacija.

Sabel u tom konzekstu navodi primjer jednog lanca supermarketa koji dobije ponudu od jednog mlina koji prerađuje pđenicu, i to za isporuku veće količina brašna u pakiranjima od 500 grama u rujnu. „Naravno da danas ne znamo koliko će pšenica koštati u rujnu. Ali se može sklopiti terminski ugovor za tu robu", kaže Sabel.

Terminski ugovori su ugovori koje se sklapa na velikim robnim burzama za neki događaj u budućnosti. U našem primjeru mlin si „rezervira" potrebnu količinu pšenice u rujnu po fiksnoj cijeni i na temelju te kalkulacije mlin šalje ponudu lancu supermarketa.

I onda dođe rujan, lokalni dobavljač isporuči pšenicu u mlin i mlin plati cijenu koja je aktualna taj dan. Uzmimo da ta cijena iznosi 400 eura po toni pšenice. Ali mlin je sklopio terminski ugovor u kojem stoji da tona košta 300 eura. Mlin dakle plaća 100 eura po toni više nego što je planirano, i preko svog „računa" na burzi dobije tu razliku od 100 eura. Na koncu mlin u praksi plaća upravo onih 300 eura na kojima je utemeljio cijelu kalkulaciju.

Temelj za kalkulacije

I poljoprivrednici se tako osiguravaju protiv oscilacija cijena. „Ako je neki poljoprivrednik osigurao iduću žetvu po cijeni od 300, a cijena skoči na 400, on pri prodaji zarađuje više, ali tu razliku mora uplatiti na svoj burzovni račun. Ako cijena pšenice padne na 200, onda se taj gubitak podmiruje preko njegovog burzovnog računa", kaže Sabel.

Svi ti poslovi se temelje na stvarnoj pšenici, onoj količini pšenice koja je prisutna na tržištu. Osiguravanje cijena funkcionira preko burzovnih računa, kod terminskih ugovora ne događa se automatski i fizički transport pšenice.

Kod aktualnih cijena od više od 400 eura po toni, glavni razlog za to je činenjica da dvije zaraćene strane, Rusija i Ukrajina, zajedno proizvode oko trećinu pšenice kojom se trguje u svijetu, dakle negdje oko 60 milijuna od ukupno 200 milijuna tona. „Svijet se ne može odreći pšenice iz Ukrajine i Rusije, količina je jednostavno prevelika", napominje Sabel.

Dramatično u Africi

Posebno je dramatična situacija zbog toga što su među kupcima pšenice mnoge zemlje i razvoju ili tranziciji, pogotovo iz Afrike. „U tim zemljama ljudi izdvajaju i po 60-80 raspoloživog dohotka za prehrambene namirnice", kaže Sabel. „Ako je kruh jedna od najvažnijih namirnica, i ako se cijena kruha odjednom udvostruči zato što je cijena pšenice po toni porasla s 200 na 400 eura, onda to ima efekte."