Kako sad na posao preko granične brklje?

Na tisuće Čeha svakog dana putuje u Njemačku na posao u graničnim područjima Saske i Bavarske. Tako je to sad i u doba pandemije: to su i liječnici i njegovatelji, zanatlije i zaposlenici komunalnih službi u susjednoj državi.

Ali Češka je proglašena zemljom „izuzetnog rizika“ – i što bi bilo kada bi se granična brklja potpuno spustila? „O tome ne želim ni razmišljati“, priznaje nam Jan Triska koji je zaposlen u kadrovskom odjelu jedne njemačke bolnice. „To bi bila tragedija ako bi došlo do toga.“ Ovaj 34-godišnjak svaki dan putuje iz Ustiju nad Labem u nedaleku Njemačku i uvečer nazad kući. Bez tog radnog mjesta bi ostao bez kruha. Potpuno preseliti u Njemačku ne može, ne samo jer bi ga to koštalo, nego zato jer ima ženu i djecu.

Kako bi bez njih?

Ali baš kao što on ne želi ni pomisliti što bi bilo kad bi se granica zatvorila, tako se na tu ideju diže kosa na glavi i njemačkim poslodavcima. To zna i Triska – konačno on i radi u kadrovskom odjelu tako da poznaje strukturu zaposlenih. „Kad bi u klinici u Pirni izdvojili sve liječnike, sestre i njegovatelje iz Češke, mogli bi odmah zatvoriti bolnicu“, kaže nam i Lars Fiehler iz Industrijske i trgovačke komore (IHK) Dresdena. Mnogi sektori su ovisni o radnicima iz susjedne Češke: zdravstvo i skrb je na prvom mjestu, ali tu su i ugostitelji, maloprodaja, industrija i logistika... Svugdje su radnici iz Češke neophodni za posao.

Prije pandemije je samo u Saskoj bilo najmanje 10 tisuća takvih dnevnih migranata, sad ih ima nešto manje jer su zatvoreni i hoteli i gostionice, a i mnoge trgovine ne smiju raditi. U Bavarskoj je čeških radnika bilo i dvostruko više. „Trenutno bi mogli reći da ih je desetak posto manje, ali golema većina i dalje dolazi“, kaže nam Richard Brunner iz Komore grada Chama.

Naveliko se priča o Home Officeu, ali kako bi tako mogli raditi vozači kamiona ili zanatlije, pita Brunner. Franz Löffler iz općine Cham nam objašnjava kako mnogi poduzetnici koji su aktivni u ovom graničnom području imaju svoju djelatnost i na drugoj stani granice. Za njih bi zatvaranje granice bila katastrofa: „Mi smo se tu razvili u jedan gospodarski prostor, a to ne smije biti ugroženo", upozorava Löffler.

„Super-kritična“ Češka

Ali istovremeno je u Njemačkoj sve veća bojazan od „opasnog susjeda“ Češke. Od početka pandemije je u toj zemlji preminulo više od 16 tisuća osoba u vezi s koronom. U europskoj usporedbi, Češka s preko 900 novozaraženih u posljednja 2 tjedna na 100.000 stanovnika (podatak s konca siječnja) je na samom vrhu ljestvice. U Njemačkoj je u istom razdoblju bilo oko 260 novozaraženih.

Povrh toga, baš to granično područje se vidi kao žarište pandemije u Njemačkoj. Prema podacima iz istog razdoblja kojima raspolaže njemački središnji infektološki institut Robert Koch, četiri općine u Bavarskoj su na samom vrhu po broju infekcija – i sve one leže na granici sa Češkom. Nadležne službe ne žele isključiti mogućnost da je to tako samo zato jer je granica otvorena.

A zaposleni moraju na posao – makar im je to sve teže i skuplje. U Saskoj dnevni migranti moraju pokazati negativan test dva puta tjedno, u Bavarskoj čak svakih 48 sati. Za sve koji putuju je to golem problem i razlog za zabrinutost: neki od njih nisu baš vični jeziku, moraju računati da će sad još duže putovati na posao, a stalno je tu i rizik da će ih tog dana vratiti s graničnog prijelaza. „Znamo da su neki već dali otkaz jer sve to više nisu mogli izdržati", kaže nam Brunner. Povrh toga, znatno više takvih djelatnika je prijavilo bolovanje.

Granica je bila sve manje važna

Njemački poslodavci koji itekako trebaju te radnike pokušavaju im život učiniti barem nešto lakšim: mnogi sami organiziraju testiranje. Ali i za to treba i stručnog osoblja i novca. Samo nekoliko općina kao što su Hof ili Wunsiedel na raspolaganje stavlja besplatne brze testove i školuje ljude za provedbu testiranja.

„Punom parom radimo na stanju u kojem smo se zatekli i uvelike proširujemo ponudu mjesta za testiranje. Ali i ovaj novi soj nas čini još opreznijima“, objašnjava Peter Barek iz općine Wunsiedel. No je li tako velik broj novozaraženih na tom području stvarno posljedica otvorene granice? „Meni se to ne čini realnom mogućnošću“, misli pročelnik biološkog centra Akademije znanosti u Pragu Libor Grubhoffer. Jer u ujedinjenoj Europi takva područja sve više postaju jedinstvena društvena sredina: za mnoge ljude je bliže otići u trgovinu s one, a ne s ove strane državne granice.

Svi se oni drže razmjerno malenog područja oko granice, makar i profesor iz Praga upozorava: „Neosporno je moguće da oni sudjeluju u povremenom prijenosu infekcije, ali sve to nije uvoz bolesti od temeljnog epidemiološkog značaja“, smatra Grubhoffer.

„A ti si još rizičniji od mene!"

Ipak i on shvaća odluku njemačke vlade da stavi Češku na listu država „izuzetno visokog“ rizika. On samo može potvrditi da je njegova zemlja loše organizirala obranu od pandemije i da se susjedna Njemačka želi obraniti od neminovnih posljedica. Tu prije svega okrivljava češke državne službe: „Sve skupa još nekako spašava naše požrtvovno i sposobno osoblje u zdravstvu.“

Za sada su i Saska i Bavarska zatvorile malogranični promet, a da apsurd bude veći i Češka je praktički zatvorila granicu prema Njemačkoj jer se boji dolaska novog soja virusa.

To je realnost u ovoj današnjoj „Europi bez granica“: susjedi se međusobno proglašavaju „rizičnim područjima“, no čini se da virusu ne smeta ni granična brklja.  

 

Mirjam Uhrich, Michael Heitmann i Jörg Schurig (dpa)