Kako rade istraživački novinari
9. travnja 2016Da Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ) ne postoji, trebalo bi ga pod hitno stvoriti, kaže Gerard Ryle, direktor ove novinarske mreže. U vrijeme kada se budžeti za izvještavanje iz inozemstva i zahtjevno istraživanje tema smanjuju, mreža istraživačkih novinara bi se, smatra on, trebala pobrinuti da mediji budu i dalje kritičke oči i uši: "Poslovni modeli novinarstva se raspadaju. Zato se traže novi informacijski modeli. I tu mi vidimo našu priliku: jer time što surađujemo, štedimo na resursima."
U međuvremenu mrežu ICIJ-a čini skoro 200 novinara iz 65 zemalja. Ova neprofitna organizacija sa sjedištem u Washingtonu osnovana je još 1997. godine. Svjetski poznata je, međutim, postala tek prije tri godine aferom "OffshoreLeaks". Gerardu Ryleu su tada dostavljeni tajni podaci iz poreznih oaza. Oni su bili 160 puta opsežniji od materijala koji su izašli na vidjelo u okviru afere WikiLeaks u kojoj su u javnost procurile prepiske američke administracije.
Međunarodna mreža novinara
Uslijedili su izvještaji o imovini kineskog vodstva u inozemstvu, zatim "LuxLeaks", izvještaji iz Luksemburga i "SwissLeaks" iz Švicarske. Sve to je pripremilo teren za "Panama Papers", vjeruje Ryle.
Svo vrijeme je analiza ogromnih količina podataka ostvarivana u suradnji nadnacionalne i nadregionalne mreže investigativnih novinara. "Mi za sitan novac možemo stvoriti virtualne newsroomove. Sve dokumente 'Panama Papersa' postavimo na servere i oni se onda mogu čitati s bilo kojeg mjesta na svijetu. To je prije pet-deset godina bilo još nemoguće."
U newsroomovima investigativne mreže novinari s različitih kontinenata mogu razmjenjivati informacije i materijale. To je doprinijelo i rasvjetljavanju drugih skandala koji su otkriveni uz pomoć neprofitne organizacije iz Washingtona: međunarodna trgovina ljudskim organima, na primjer, ili masovni progoni kao posljedica projekata preseljenja Svjetske banke. "Ako novinari koji istražuju materijale 'Panama Papersa' naiđu na trgovce drogom, onda se može osnovati istraživačka skupina o trgovini drogom i ako neki kolege više znaju o toj temi, mogu se uključiti. Naši newsroomovi se najbolje mogu usporediti s Facebookom: to je Facebook za novinare."
Istraživanje, obrada i analiza podataka u "Panama Papersima" koje je u početku imao samo Süddeutsche Zeitung trajali su čitavu godinu. Na kraju je u tome sudjelovalo 370 novinara iz preko 70 zemalja.
"Novinari su općenito vrlo sebični"
Važna zadaća istraživačke mreže iz Washingtona je osigurati da se kod ovako brizantnih dokumenata svi reporteri koji sudjeluju u projektu drže dogovora i da nitko ne izađe u javnost mimo njih. Direktor mreže Ryle koji je i sam bio 30 godina istraživački novinar u Australiji ovaj posao uspoređuje s pokušajem čuvanja čopora mačaka: "Novinari su općenito vrlo sebični. Zato ih moramo uvjeriti da će rezultati do kojih će doći biti bolji ako razmjenjuju informacije i podatke koje imaju. To važi i za suradnju između novina, televizija i radijskih programa."
U uredu ICIJ-a u Washingtonu u kojemu sjedi 12 zaposlenih nisu zato samo reporteri koji sami istražuju, nego i kompjuterski i informacijski stručnjaci koji digitalno obrađuju rezultate investigativnog rada. Novac za to direktor Ryle mora sam skupiti: "Mi smo potpuno ovisni o donacijama."
Veće donacije se u blagajnu ICIJ-a slijevaju iz organizacija poput nizozemske zaklade Adessium, britanskog Otvorenog društva ili američkog Pulitzerovog centra za izvještavanje o krizama. Veliki dio sredstava kojima se financira ova neprofitna novinarska mreža čine brojne manje donacije - građana koji su uvjereni da su kritični mediji i istraživačko novinarstvo važni za funkcioniranje demokracije.