Kako normalizirati njemačko-turske odnose?
7. rujna 2018
Krajem rujna u državni posjet Njemačkoj dolazi turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan. Dvodnevni posjet njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa Turskoj trebao je poslužiti pripremi toga posjeta. Posjetio je turski parlament, njegov kolega Mevlüt Cavusoglu primio ga je raširenih ruku, a susreo se i s Erdoganom. Susret je, kažu, bio konstruktivan i srdačan. Takvo opušteno ozračje je sigurno dobar početak. Ali, da bi odnosi dviju zemalja mogli biti dugoročno stabilizirani obje strane se stvarno moraju potruditi.
Tiha diplomacija
Pregovori iza zatvorenih vrata nisu ni Erdoganu ni Cavusogluu jača strana. Prije odlaska u Ankaru Maas je izjavio da je puštanje njemačkih zatvorenika iz turskih zatvora uvjet normalizacije odnosa između Turske i Njemačke.
Na konferenciji za novinare Maas se samo kratko dotakao te teme. Očito je da se o tomu još razgovara. Ali, izgleda da njemačka strana želi tu temu diskretno obrađivati. S druge strane Cavusoglu je vrlo odlučno rekao da za normalizaciju odnosa ne može biti nikakvih uvjeta. Cavusoglu je pritom dao naslutiti da Turska s Njemačkom razgovara i o zabranjenoj Kurdskoj radničkoj stranci PKK i pokretu propovjednika Gülena.
Ako se ima na umu slučaj američkog pastora Andrewa Brunsona koji je uhićen tijekom vala uhićenja nakon neuspjelog državnog udara u ljeto 2016., moglo bi se zaključiti da bi turskoj strani moralo biti jasno da javna rasprava o takvim osjetljivim slučajevima ne može pomoći pronalaženju rješenja.
Pogled na zapad
Maasovim posjetom su Turska i Njemačka ponovo zbližene. Ali, postupci turske strane otežavaju dijalog. Iako Turska pokušava oživjeti svoje tradicionalne veze s Europom, ta zemlja ipak uvijek iznova krši ljudska prava.
Njemačka se, dakle, mora pitati: kako možemo poboljšati odnose s jednom zemljom koja u teoriji inzistira na približavanju Europi, a u praksi se svakog dana udaljava od demokracije i zapadnih vrijednosti? Na ovo pitanje nema jednostavnog odgovora.
Nema sumnje da tek nedavno ponovo izabrani turski predsjednik treba Europu. Erdogan si jednostavno ne može priuštiti gubljenje njemačkih investicija u Turskoj. Tursko gospodarstvo se nalazi u vrtlogu koji ga vuče prema dolje, Erdoganu je potreban svaka pomoć koju može dobiti.
A tu je i problem građanskog rata u Siriji, u turskom susjedstvu. Novi izbjeglički val bi prije ili kasnije mogao zapljusnuti Tursku. Ni Njemačkoj ni Turskoj, naravno, ne može biti u interesu da se to dogodi.
Njemačka pred sobom ima tešku zadaću: cilj mora biti, prvo, stvaranje zajedničke osnove za bilateralne odnose. Drugo, i u njemačkom je interesu da tursko gospodarstvo ne kolabira. Treće, mora biti pronađen put iz izbjegličke krize. Sve se to mora dogoditi a da se ne jača vlast jednog autokrata. Vraćanje normalizaciji odnosa moglo bi se pokazati puno težim nego ophođenje s napetom situacijom.