Kako je sad biti policajac u Bjelorusiji?

Početkom ovog tjedna je Aleksander Lukašenko potpisao ukaz kojim se odlikuje preko 300 službenika policije za "izuzetne zasluge". Ministarstvo unutrašnjih poslova Bjelorusije se požurilo dodati kako ova odlikovanja nisu povezana sa nasilnim gušenjem prosvjeda nakon predsjedničkih izbora u toj zemlji, nego kako je dodjela odlikovanja tim službenicima bila predložena još u ožujku.

Koliko je to istina - teško je reći. Obzirom što se vidjelo u prosvjedima, Lukašenko svakako ima razloga odlikovanjima, unapređenjima i novčanim nagradama biti zahvalan onima koji mu pendrecima pomažu ostati na vlasti. Ali ako je popis i postojao još u ožujku, nije isključeno da su neka imena hitno morala biti prekrižena. Jer i među starim i iskusnim policijskim službenicima je bilo takvih koji su nakon policijskog nasilja za vrijeme prosvjeda dali otkaz.

Koliko ima takvih, sad već bivših policajaca, to zna samo tamošnje ministarstvo. Ali neki od njih su otišli i korak dalje od otkaza: javno, na socijalnim mrežama su objavili svoje pismo otkaza zajedno sa slikom policijske iskaznice koju su imali. Neki su snimili i videe kojim se obraćaju svojim bivšim kolegama u policiji. Razgovarali smo s nekima od njih i kako ćemo vidjeti: nikome od njih ta odluka nije bila laka, ali je bila jedina moguća. Nitko od njih nije dobio nekakav novac "iz Europe", nego baš svi ne znaju kako će dalje živjeti. I svi se boje: za sebe i za svoje obitelji.

"Ovo je rat protiv nenaoružanih ljudi"

Policijski satnik (u Bjelorusiji su policijski činovi isti kao i u vojsci) Jegor Jemeljanov iz Navapolacka na sjeveru Bjelorusije je dao otkaz nakon 17 godina službe u policiji. Kaže kako je htio dati otkaz još prije ovih izbora, ali mu je zapovjeđeno da ispuni svoj radni ugovor do kraja. Novac je također jedan od načina steći lojalnost policijskih službenika: sklapanje dugogodišnjeg ugovora je povezano i s većom novčanom premijom koja se mora vratiti ako se ugovor raskine. Tako bi Jemljanov morao vratiti oko 2.500 dolara te premije.

"Imam obitelj i otplaćujem kredite, između ostalih i za moj stan, što je već po sebi bila teška odluka. Ali nakon događanja 9. i 10. kolovoza više nisam imao nikakvih dvojbi. Meni je bilo jasno kako više ne mogu služiti. Ovo je pravi rat protiv nenaoružanih ljudi", kaže Jegor.

Kaže kako čak i dok je bio u uniformi, nije imao niti najmanju želju rastjerivati ljude, da ne govorimo da ih i tuče - čak i kad bi mu to bilo zapovjeđeno. To je jasno i rekao nadređenima: "Upozorili su me kako mi neće tek ljubazno dati otkaz. Nakon toga sam im dao moju policijsku iskaznicu i rekao kako više neću dolaziti na smjene." Jegor nam kaže kako još nikad nije sudjelovao u rastjerivanju mirnih prosvjeda. Čak i u ovim prosvjedima, lokalna policija Navapolacka nije posegnula ni za nasiljem, niti za oružjem. Sve su to učinile snage sigurnosti koji su poslane u taj gradić od stotinjak tisuća stanovnika.

On zna kako je još pet njegovih kolega dalo otkaz: "Čuo sam da se s vrha govori da je i mene 'kupila Europa' i kako je sve to samo moj trik kako bi došao do novca. Zapravo se sad moram bojati i za sebe i za svoju obitelj. Jer ako ovaj režim ostane, tek počinju moji problemi", kaže Jegor.

"Vidio sam u kojem stanju ljudi izlaze iz pritvora"

Aleksander je nosio još viši čin: on je bio policijski pukovnik i nastavnik u policijskoj školi. "Ali kad sam vidio slike ljudi koje su pretukle snage sigurnosti, bilo mi je jasno kako više ne mogu služiti ovom režimu." On je i osobno bio zadužen za nadzor jednog izbornog mjesta u Minsku. Kaže nam kako je promatrao ljude koji izlaze na izbor kao da je praznik. Ali pretpostavlja da glasovi tih ljudi nikad nisu prebrojani: "Ne mogu reći da sam vidio da se izbori krivotvore. Ali ljudi koji su sjedili u izbornoj komisiji su se bojali uopće izaći na ulicu. Ništa nisu htjeli reći i samo su plakali."

To je bio tek početak razočaranja: "Vidio sam u kakvom stanju su ljudi izlazili iz istražnog zatvora u Okrestinovoj ulici. Tako nešto nikad nismo poučavali u policijskoj školi. Zato ne služim policiji", objašnjava Aleksandar svoju jedinu moguću odluku: dati otkaz. Zapravo nam priznaje kako je još na prošlim predsjedničkim izborima 2010. i on sudjelovao u gušenju prosvjeda, ali nikad nije sudjelovao u uhićenjima i tučnjavi. A ondašnje nasilje se uopće ne može usporediti s ovogodišnjim: odakle ta mržnja na građane, to si ne može objasniti.

I on je čuo kako se službenike kao što je on, optužuje da su dobili novac "iz inozemstva" kako bi dali otkaz. Žalosno odmahuje rukom na tu besmislicu: on je sad nezaposlen i ne zna kako će dalje. Jedino što je radio čitavog života je da se trudio  biti dobar policajac. Ali nam kaže i kako osjeća podršku. Ne nekakvih "špijuna", nego njegovih sugrađana: "Mi smo jedan narod, mi se ne smijemo međusobno boriti, da ne govorim i tući."

Istražitelj "istražuje" očito

Vladimir nije dao otkaz - zato smo i njemu promijenili ime, ali je suspendiran s dužnosti policijskog istražitelja u rangu časnika. "Nas inspektore se nije slalo na ulicu loviti ljude. Ali svaki policijski službenik je položio zakletvu kako će služiti svom narodu", kaže nam. U njegovom gradu su nakon izbora 9. kolovoza također brutalno ugušeni prosvjedi. "Postoji snimka jednog čovjeka koji je uhićen kako kleči i kako ga se tuče palicom. Razgovarao sam sa jednim policajcem koji je u tome sudjelovao. Jednostavno nisam mogao vjerovati kako on o tome govori", kaže Vladimir.

On je pak, makar mu je moglo biti jasno koliko je besmislen taj njegov potez, nakon gušenja prosvjeda kolegama i upravi policije predložio sastanak policijskih djelatnika kako bi se razgovaralo o postupcima snaga sigurnosti za vrijeme prosvjeda. "Najvjerojatnije se tu počinio čitav niz kaznenih djela kojima bi se istražitelji u nekim drugim vremenima odmah počeli baviti. Sad se o svemu tome ne želi niti govoriti. Sve je to samo politika i nema veze sa zakonom", kaže razočarani policijski istražitelj.

Kao što je mogao očekivati, njegov prijedlog za održavanjem sastanka je bio odbijen. Nakon toga se odlučio na možda još besmisleniji potez, ali jedini za čovjeka koji svoju službu u policiji jedino vidi kao službu zaštitnika zakona: napisao je izvješće o zbivanjima nakon prosvjeda i nadležne u policiji zatražio procjenu ponašanja službenika, baš kao i dokaze kako su izbori bili lažirani. "Ne znamo je li bilo kaznenih postupaka protiv pojedinih policijskih službenika. Isto tako ne isključujem kako je bilo provokacija sa strane prosvjednika - i tu ima video-snimka. Ali postupak službenika se mora procjenjivati u kojoj mjeri poštuju zakon."

Bit će još gore...

Naravno, dodaje Vladimir, to je njegovo mišljenje, ne i čitave službe. I zna kako je usamljen: "Ne vjerujem kako je u ovom trenutku neki od mojih kolega spreman pridružiti mi se. Ne znam kako je sad. Ali već i faktori kao što je njihov radni ugovor i moguće prijevremeno umirovljenje ih priječi podizati prašinu."

Kao što smo rekli, Vladimir je suspendiran s dužnosti i protiv njega se vodi interni istražni postupak. Ako se sve nastavi kao što u Bjelorusiji traje već desetljećima, nakon 17 godina službe mu prijeti u najmanju ruku otkaz zbog "diskreditiranja" policijske službe. "Naravno da strahujem i za sebe i za moju obitelj", kaže nam. Ali nas i pita: dokle ovo može ići? Do kuda smije ići, a da baš nitko ne digne glas? Jer ako se nastavi s ovim režimom, bit će samo još mnogo gore.