Kako izbjeći automobilske nesreće u tunelima

Duž šest paralelnih traka na autocesti kod Düsseldorfa svakog dana tuda prođe stotinjak tisuća automobila u oba smjera. Da bi automobili nakon nekoliko kilometara stigli sigurno na drugi kraj, u tunelu je instalirano mnoštvo tehničkih instrumenata. Snažni ventilacijski sustav ne služi samo za to da bi usisao ispušne plinove. U slučaju požara veliki će ventilatori, instalirani na stropu tunela, u sebe povući i vatru. Hidranti s vodom postavljeni su u podjednakim razmacima, baš kao i žarkocrveni aparati za gašenje požara i telefonske kabine za hitne pozive, čija su vrata obojena upadljivom narančastom bojom. Norbert Cleve zadužen je za sigurnost. On otvara jedna vrata i smjesta počinje svjetlucati okrugla žuta lampa iznad ulaza. "Čim netko ovdje otvori vrata, uključi se kamera koja signalizira što se događa, radi li se o nekom kvaru. Inače, ako se radi o automobilskoj nesreći, naši ljudi u centrali mogu odmah poduzeti nužne korake".
Poziv za pomoć iz kabine za hitne pozive u tunelu primaju djelatnici u centrali u Duisburgu. Ona s još jednom centralom koja se nalazi u Hamu dijeli posao nadgledanja ukupno 43 cestovna tunela u njemačkoj pokrajini Sjeverno Porajnje i Vestfalija. Andreas Rädt zadužen je za sigurnost dvadestak tunela u prodručju Krefelda. Na svom radnom mjestu na raspolaganju nema samo monitore s video snimkama tunela, već i dodatnih pet kompjutora. Objašnjava što mu je zadatak: "Možete vidjeti što se zbiva u tunelu, kada se u njemu koriste razna pomagala, poput kabine za hitne pozive ili aparat za gašenje požara. Možete vidjeti kada razni senzori pošalju upozorenja poput: opasnost od dima ili opasnost od požara".
Ako dođe do nesreće, smjesta se uključuje alarm, a na snagu stupa vrlo pomno pripremljen plan o zaštiti od opasnosti, objašnjava Andreas Rädt: "U plan su uključene sve ostale spasilačke mjere, nužne u tunelu. One uključuju službu za gradnju cesta, vatrogasce, policiju i spasioce. Oni određuju što se u tunelu može naći i upotrijebiti, kakve spasilačke i sigurnosne mjere moraju biti poduzete te daju uputstva što se točno u pojedinim slučajevima mora činiti".
Samo će Sjeverno Porajnjei Vestfalija u sljedeće četiri godine u svoje tunele uložiti 80 milijuna eura. Temelj za to su nove smjernice na kojima je intenzivno radio profesor Wolfgang Baltzer sa Stručne škole u Achenu. On tamo vodi Odsjek za promet i u Njemačkoj važi za velikog stručnjaka za tunele. "Novim istraživanjima pokušavamo poboljšati sigurnost u tunelima. Jedno od njih je primjerice i procjena sigurnosti tunela pri čemu kroz proračune možemo pretpostaviti mogućnost rizika. To znači da postoji određeni standard koji točno određuje visinu rizika, tako da možemo uspoređivati stanje u različitim tunelima. Drugi zadatak nam je postavljanje izlaza za opasnost. Tu pokušavamo pomoću različitih upadljivih boja i upotrebu snažnih svjetlosnih signala izlaze za nuždu učiniti toliko svjetlim, da vozačima uđu u podsvjest".
Ako vozači već u podsvjesti imaju informaciju da je simbol za izlaz za nuždu vrlo vrlo svijetao, u slučaju katastrofe, oni bi lakše i s manje panike pronašli izlaz. Pri tome bi pomoglo to što se ljudi u opasnim situacijama vrlo tipično ponašaju, kaže profesor Baltzer: "Svaki čovjek će u nekoj stresnoj sitaciji prvo krenuti prema onome što poznaje. Kada uđe u tunel, on zna: «Vani sam bio na sigurnom». Kada se nešto dogodi, on će pojuriti natrag u tom smjeru."
A upravo to bi u budućnosti trebalo spriječiti. Stoga će se diljem Europe izlazi za nuždu označiti zelenom boljom. Za to treba zahvaliti profesoru Baltzeru i njegovom timu. Istovremeno on se zalaže i za to da se ljude puno bolje nego do sad informira o tome kako se ponašati u tunelu. Prema njegovu mišljenju, to bi trabala biti tema u svakoj auto-školi. Za vozače ima nekoliko korisnih savjeta: "Mislim da je vrlo važno uistinu poštivati ograničenje brzine koje je zadano, održavati dovoljno dostojanje, tako da se u nuždi ima vremena zakočiti. Isto tako trebalo bi, a to skoro nitko ne zna, kada dođe do zastoja u tunelu, ne dalje voziti, nego držati odstojanje koje se inače drži pri normalnoj brzini - a to je 50,60 metara, čak i kad stojite. Jer, ako stvarno dođe do požara, tako bi se uvelike smanjila mogućnost da vatra prijeđe s jednog na drugi auto".