Kako isušiti porezne oaze?

Predsjednik odjeljenja za poreznu politiku Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) Jeffrey Owens ne da se lako izbaciti iz takta. On ima misiju koju želi ostvariti, po svaku cijenu. Zato je i njegova procjena dosada ostvarenog ohrabrujuća. Ono što je godinama izgledalo nezamislivo, polako postaje politička realnost, tvrdi Owens, te dodaje da međunarodni pritisak, uz zajedničku inicijativu vodećih gospodarskih sila, sve uspješnije onemogućava utaje poreza.

OECD smatra da su u većini država prošla vremena kada su banke mogle pozivajući se na bankarsku tajnu neograničeno sakrivati podatke o novčanim transakcijama. Ta je praksa promijenjena čak i u zemljama koje su donedavno važile za porezne oaze, kao što su Bermudi, Kajmansko otočje, Lichtenstein, Monaco ili Švicarska.

Pala bankarska tajna

„Godine 2009. potpisano je više od 300 sporazuma o transparentnosti poreza. To je veliki skok u usporedbi s proteklih deset godina. Jer, zemlje koje su se obavezale davati odgovarajuće informacije nisu samo članice OECD, već su tu i mnoge zemlje koje su bile vrlo omiljene među utajivačima poreza.“

Ranije su svi koji su željeli utajiti porez mogli svoj imetak lako pohraniti u banke u inozemstvu. Čak i kada su domaće vlasti postajale sumnjičave, one od većine država nisu mogle dobiti informacije o bankovnim računima sumnjivih osoba. To, međutim, sada više nije slučaj.

Ovakav razvoj situacije je vrlo važan, jer je utaja poreza svetskoj ekonomiji nanosila ogromnu štetu. Prema procjenama je samo SAD na taj način godišnje gubio 100 milijardi dolara. A utaja poreza pogađala je i druge zemlje, naglašava Owen:

Punjenje državnih blagajni

„Sada je Francuska zahvaljujući razmjeni informacija uspjela povratiti 700 milijuna eura, Njemačka 500 milijuna a Južnoafrička Republika čak šest milijardi eura. To su ogromne sume i pomažu zemljama-potpisnicama da ponovo napune državne blagajne koje je ispraznila gospodarska kriza.“

To zvuči vrlo dobro, ali je po mišljenju kritičara samo pola istine. Jer usprkos svim tim sporazumima, širom svijeta još uvijek ima dovoljno zemalja koje bi se vrlo rado brinule o sigurnosti „poreznih bjegunaca“. A osim toga kontrola stvarne provedbe potpisanih sporazuma nije u svakoj zemlji jednako stroga. Spretni „biznismeni“ mogu u poreznim oazama i dalje je prilično nesmetano voditi svoje poslove.

Autor: Henryk Jarczyk/Z. Arbutina

Odg. ur.: N.Kreizer