Kako gospodarski normalizirati Balkan?

DW: Fokus konferencije o Zapadnom Balkanu u Trstu, koja je dio takozvanog Berlinskog procesa, postavljen je na intenziviranje suradnje vlada i gospodarstava, kao i na zajednički izlazak na treća tržišta. Jedan, ne mali, dio tvrtki u regiji tvrdi da Balkan još uvijek nije shvatio poruku EU-a o regionalnoj suradnji. Kako izgleda Vaša dijagnoza aktualne suradnje?

Vladimir Gligorov: Strategija EU-a i velikog dijela međunarodne zajednice je glasila: gospodarska suradnja će potaći političku normalizaciju, a to se ispostavilo kao spor proces. Praktično, nijedan od zamrznutih problema nije definitivno riješen, što ograničava regionalnu suradnju, kako političku, tako i gospodarsku. Kada je riječ o europskoj integraciji, moram naglasiti da regija ne govori jednim glasom. Može se reći da je gospodarska suradnja u velikoj mjeri ograničena zbog zamrznutih sukoba i političkih nesuglasica. Tu je i problem zatvorenih ekonomija u regiji, jer je udio izvoza u ukupnoj proizvodnji mali. To se promijenilo u posljednjih deset godina. Zanimanje za pojačanu suradnju s EU-om, ali i za regionalnu trgovinu i investicije, je u porastu. Naposljetku, s obzirom da su tržišta mala, nema većih poduzeća, tako da nema ni veće suradnje s kojom bi moglo izaći na treća tržišta. za to su potrebna strana multinacionalna poduzeća kakvih u regiji uglavnom nema.

Njemačka podržava planove europskog povjerenika za proširenje Johannesa Hahna o stvaranju regionalnog gospodarskog prostora. Ima li ideja o stvaranju zajedničkog tržišta svih balkanskih zemalja šansu ako se zna da njome nisu oduševljene sve zemlje Zapadnog Balkana? Gdje vidite najveće probleme za realizaciju takvih planova?

CEFTA je osnovana da bi se postigao baš taj cilj. Dakle, radi se o produbljivanju CEFTA-e uz liberalizaciju tržišta rada i usluga. Provedba Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji tih zemalja bi mogla dovesti do legislativne harmonizacije s EU-om. Tako je u slučaju CEFTA-e. Nisam baš siguran da svi razumiju da je zajedničko tržište na Balkanu moguće samo u kontekstu harmonizacije tržišta i zakona s EU-om. To je vrlo važno za financijska tržišta obuhvaćena sporazumom s EU-om. Regionalno tržište se može integrirati samo u kontekstu asocijacije s EU-om. Tako gledano, regionalno tržište bi moglo ubrzati proces harmonizacije s Europskom unijom.

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić je veliki zagovornik ideje o carinskoj uniji Zapadnog Balkana. On smatra da jačanje gospodarske suradnje znači veliki korak u pravcu EU-a. Slažete li se s njim?

Mora se shvatiti da sve zemlje koje postanu članice Europske unije moraju preuzeti vanjske carine EU-a. Zato postoje dvije mogućnosti: prvo, da države preuzmu carine EU-a, dakle uđu u carinsku uniju s EU-om, što je ionako cilj eventualnog članstva u Uniji. Druga mogućnost bi bila harmonizacija vlastitog carinskog režima s trećim zemljama (carine u protoku robe s EU-om su uglavnom ukinute, osim u slučaju Kosova, gdje je taj proces još u ranoj fazi). To predstavlja problem, između ostalog i zato što nisu sve zemlje učlanjene u Svjetsku trgovinsku organizaciju. To znači da članice carinske unije ne mogu sklapati sporazume o slobodnoj trgovini, osim u slučaju da takav sporazum sklopi čitava Unija. Glavni problem s tim u vezi bi bio sporazum o slobodnoj trgovini između Srbije i Rusije i Euroazijske gospodarske unije kao cjeline. Ili će se Srbija povući iz tog sporazuma, ili će svi drugi članovi balkanske carinske unije također imati Sporazum o slobodnoj trgovini s Rusijom i Euroazijskom gospodarskom unijom. Ni jedno ni drugo nisu realne opcije. Zato, ako postoji želja da se proces regionalne integracije ubrza nastankom carinske unije, onda bi bilo realno raditi na carinskoj uniji s EU-om. To znači da bi Srbija morala odustati od sporazuma o slobodnoj trgovini s Rusijom, ali to će se ionako dogoditi kada stupi u EU, inače carinska unija zemalja koje su članice CEFTA-e nije realna.

Politička stabilnost je preduvjet za vođenje razgovora o gospodarskim pitanjima. Je li Zapadni Balkan politički spreman za korak naprijed?

Zamrznuti teritorijalni i drugi problemi moraju biti riješeni. To se tiče Kosova i Republike Srpske. Sve ovisi od spremnosti Srbije za normalizaciju. Možda bi multilateralno rješenje bilo realno: da se sklopi regionalni sporazum o nepovredivosti granica i multilateralno rješenje svih zamrznutih problema. EU bi ubrzavanjem integracijskog procesa i različitih financijskih sredstava koja se investiraju u regiju – što je dio Berlinskog procesa – u tome mogao imati veliku ulogu.

Dio stručnjaka za Zapadni Balkan je uvjeren da će integracija biti jednostavnija ako se Europskoj uniji zajednički približi regija kao cjelina. No, ima i onih koji su sumnjičavi prema svakom vidu regionalne unije, je bi ona, kako smatraju, zatvorila te zemlje u regionalni okvir, što bi onda otežalo otvaranje vrata EU-a za njih. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

Ideja-vodilja bi trebala biti: EU je sigurno više zainteresiran za regionalnu suradnju nego za rascjepkan Balkan. To bi trebalo potaknuti regionalnu suradnju. To će pojačati i zanimanje europskih poduzeća za regiju i sigurnost i političku stabilnost Europe. To ne znači da zemlje poput Crne Gore i Makedonije, u slučaju napretka pregovora s EU-om, trebaju čekati na druge države. Iako smatram da bi politička normalizacija Balkana ubrzala prije svega procese u Srbiji. Od odlučujućeg značaja je da gospodarski multilateralizam i multilateralna politička normalizacija teku paralelno. Ili čak: da multilateralna politička normalizacija potakne gospodarsku multilateralizaciju u kojoj će EU imati aktivnu ulogu.

Vladimir Gligorov je ekonomski stručnjak, politolog na Bečkom institutu za međunarodnu ekonomiju, i predavač na Bečkom sveučilištu. Stručnjak je za balkanske zemlje, prije svega za Makedoniju, Srbiju i Crnu Goru.