Kako dalje nakon propasti "posla stoljeća"?
12. siječnja 2019
Nakon što je "posao stoljeća" oko nabave eskadrile borbenih zrakoplova od Izraelaca propao, postavlja se pitanje što dalje, s obzirom na to da radni vijek postojećim hrvatskim Migovima 21 istječe već 2024. godine. Dakle, ako želi zadržati ovu komponentu svojih oružanih snaga i dalje razvijati ovu sposobnost, u Zagrebu moraju djelovati brzo, jer svaka opcija zamjene postojeće dotrajale i zastarjele eskadrile novom ili polovnom zahtijeva određeno vrijeme.
A kada je riječ o opcijama, u javnosti kruži njih nekoliko, od kojih svaka ima svoje prednosti, ali i mane. Prva je svakako pokušaj direktne pogodbe s Amerikancima, koji bi Hrvatskoj, kako se špekulira, mogli donirati polovne zrakoplove F-16, koje bi onda nadogradio i servisirao Lockheed Martin. Druga je mogućnost izravnih pregovora s ostala tri ponuditelja iz prošlog natječaja, dakle opet s Amerikancima, Šveđanima ili Grcima. Treća je opcija raspisivanje novog natječaja, a govori se i o mogućnosti još jedne obnove starih Migova-21, kako bi im se ponovno produljio radni vijek, iako je riječ o avionima starim preko 40 godina.
Remont - vatrogasna mjera
Vojni analitičar i dekan Veleučilišta VERN Vlatko Cvrtila smatra kako je sada važno da Vlada što prije donese akcijski plan u kojem bi ponudila rješenje i u što kraćem roku donijela odluku o nabavci zrakoplova, koji bi se onda mogli početi koristiti za nekoliko godina.
Ponovni remont postojećih zrakoplova smatra "vatrogasnom mjerom", s obzirom na to da je takav remont već jednom napravljen, i to "poprilično loše". "Zbog toga smo sada u alarmantnoj situaciji, jer u ovom trenutku nemamo u funkciji onaj broj zrakoplova na koje smo računali kada smo dogovarali taj remont", objašnjava za DW Cvrtila. Osim toga, dodaje, ulaskom u NATO Hrvatska se odlučila za zapadnu vojnu tehnologiju, tako da, čak i da Hrvatska još jednom produlji vijek postojećih zrakoplova, to ne predstavlja dugoročno rješenje u čuvanju suvereniteta i osiguranju zračnog prostora.
Kada je riječ o opciji izravnih pregovora s drugim ponuđačima s prošlog natječaja, Cvrtila podsjeća da su tu Šveđani, koji su na natječaju ponudili zrakoplove Gripen, napominjući da u tom slučaju automatski treba isključiti pregovore s Izraelom i Grčkom, s obzirom na to da su oni ponudili zrakoplove koje su proizveli Amerikanci. Zbog toga je, smatra, logičnije izravno pregovarati s Amerikancima: "Amerikanci imaju mogućnost svojim saveznicima i partnerima za malu cijenu prodati ili darovati polovne zrakoplove koji su konzervirani ili na kraju svojih resursa, što onda podrazumijeva da bi američki proizvođač radio na njihovoj obnovi i produljenju resursa."
Ograničavajući faktori
Kada je pak riječ o švedskoj ponudi, Cvrtila vidi nekoliko ograničavajućih faktora. Uz relativno visoku cijenu, to je svakako i činjenica da u slučaju prihvaćanja švedske ponude Hrvatska ne može računati na offset program, kojim kupac osim zrakoplova od prodavatelja dobiva i protuuslugu u obliku ulaganja u gospodarstvo, s obzirom na to da EU offset zabranjuje.
Hitnost djelovanja vjerojatno isključuje raspisivanje novog natječaja i podrazumijeva izravne pregovore s drugim državama, smatra Cvrtila, koji ne isključuje ni mogućnost još jednog kruga pregovora predstavnika Hrvatske, SAD-a i Izraela.
Vojni analitičar Igor Tabak s portala Obris.org smatra, međutim, da je upravo raspisivanje novog natječaja najbolja opcija za Hrvatsku u ovom trenutku. Problem je moguće riješiti i izravnim razgovorima sa saveznicima, ali Tabak ne misli da bi to bilo dobro za hrvatski obrambeni sustav: "Mi smo skloni improvizacijama i izravnim dogovorima, sa što manje procedura, javnosti i transparentnosti, i baš zato mislim da bi i za obrambeni sustav i za društvo bilo najzdravije ponovno raspisati međunarodni natječaj, u kojem bi se ispravile greške iz prošlog pokušaja."
"Mene je najviše strah da od svega toga ne bude ništa i da se naša politika sada jednostavno preplaši i blokira zbog političkih posljedica nakon neuspjeha posla s Izraelcima. Bojim se da bi se to pitanje, kao prekomplicirano i neugodno, sada moglo jednostavno skinuti s dnevnog reda. Na hrvatskoj su se strani i dosad u trenutku kada je trebalo raspisati natječaj više puta vraćali na početak, u rasprave trebaju li nam uopće zrakoplovstvo i nadzvučni avioni. Mislim da bi to bilo pogrešno", uvjeren je Tabak.
Odvraćanje i zaštita
Kada bi se Tabakovi strahovi obistinili, to bi vodilo u postupno ukidanje lovačke komponente hrvatskog ratnIgor Tabakog zrakoplovstva. U tom slučaju Hrvatska bi se, kada je riječ o air policing-u, odnosno zaštiti zračnog prostora, mogla osloniti na NATO, kao i susjedna Slovenija. Cvrtila smatra kako je to opcija koja također zaslužuje ozbiljnu raspravu, podsjetivši da je i SAD još prije ulaska Hrvatske u NATO izražavao dvojbe oko hrvatskih potreba za nadzvučnim ratnim zrakoplovstvom. "Hrvatska uvijek može računati na pomoć NATO-a kada je riječ o air policing-u, ali države nisu baš sklone odreći se suvereniteta nad zračnim prostorom. Većina država danas ima ratno zrakoplovstvo ne zbog ratovanja i ofenzivnog djelovanja, nego isključivo zbog zaštite. Hrvatska se iz strateških razloga odlučila za zadržavanje zrakoplovstva, jer zrakoplovstvo uvijek ima odvraćajuću i zaštitnu funkciju, a važno je i u tehnološkom smislu. Time Hrvatska ostaje u kontaktu s visokom tehnologijom, a mora osigurati i resurse za održavanje i školovanje kadrova, što je još jedna prednost koja upućuje na potrebu zadržavanja ove sposobnosti", zaključuje Cvrtila.