Kako da Nijemci pokažu svoju vojnu povijest?

Kako predstaviti njemačku vojnu povijest? U pravilu, takvi muzeji predstavljaju "blještave" pobjede, ali Njemačka nipošto nije željela takav muzej. Što onda prikazati, ako ne slike pobjeda, oružje i glasovite zapovjednike?

U Dresdenu je ovog petka (14.10.) otvoren muzej u staroj zgradi arsenala po projektu poznatog američkog arhitekta Daniela Libeskinda koji je doista daleko od bilo kakvog glorificiranja vojne prošlosti. Već i arhitekturom se pokazuje kako je rat - agresija, kao što su agresivne intervencije arhitekta u neobaroknu fasadu zgrade muzeja. Ulaskom u muzej se odmah može vidjeti kako se i njemački Bundeswehr trudio vojnu povijest ove zemlje pokazati u njenoj složenosti.

Od Clausewitza do trovanja mačke

Da, naravno, već na ulazu u dvorane muzeja je tu prvo izdanje najcitiranije knjige vojne strategije, "Vom Kriege" pruskog generala von Clausewitza, ali je već iza nje video-instalacija škotskog umjetnika Charlesa Sandisona na kojoj se izmjenjuju riječi "ljubav" i "mržnja". Rat je neprirodno stanje, poručuje arhitekt i svojim geometrijskim labirintima, oštrim rubovima i dubinom "vertikalnih vitrina" koje posjetitelje vode - doslovce - na rub ponora.

Muzej se trudi posjetiteljima predočiti i tjeskobu rata pa u tmurnom ozračju suočava posjetitelje i sa originalnim bunkerom iz Drugog svjetskog rata, podmornicom "Brandtaucher" iz 1850. i s golemom raketom V2. Velike diskusije su se podigle uoči otvorenja, da li se u muzeju smije prikazivati i nastavni film Wehrmachta gdje se pokazuje mačka koja je otrovana bojnim plinom, ali za razliku od drugih muzeja takve vrste, ovaj ne želi izbjeći i činjenicu kako rat od čovjeka može učiniti - zvijer.

Heroji i zvijeri

Ali dok se uporno izbjegava svaki prizor nacionalnog kiča i patosa "polaganja života za domovinu", pokazano je i uništeno vozilo Bundeswehra iz misije u Afganistanu. Ono je naletjelo na minu i tri vojnika su teško povrijeđena. Ali ono što je doista prikazano tim izloškom jest - to nije nikakvo oklopno vozilo nego običan terenski Mercedes Bundeswehra. Današnja njemačka vojska ide u misije, ali ne ide u osvajanja. Prohujala su vremena kad su dječaci veselo skakutali iza vojnih doboša, maštajući kako će na bojištu "proslaviti cara i domovinu". Rat nije nikakva igrarija, ali se - na žalost, rat ne može uvijek izbjeći.

Upravo ta ljudska dimenzija vojnog sukoba se osobito dopala i njemačkom ministru obrane, Thomasu de Maizieru koji je svečano otvorio muzej: on nije tek parada oružja i opreme, nego u središte stavlja čovjeka, kao promatrača i kronistu, kao počinitelja i kao žrtvu". Ipak, on dokumentira oko 700 godina staru vojnu povijest ovog naroda i s preko 10 tisuća eksponata na 19 tisuća četvornih metara jedan od najvećih vojnih muzeja Europe.

Autor: A. Šubić (agencije)

Odg.ured: Željka Telišman