Kada Rajna postaje sve plića
24. studenoga 2018
"Izujte cipele", moli kapetan Torsten Stuntz dok stojimo na palubi njegovog teretnog broda Stella Maris. S obzirom na vlažno i prohladno vrijeme u nizozemskom gradu Lobithu, ta molba se čini neobičnom. "U stan nitko ne ulazi u cipelama", objašnjava Stuntz i skida svoje, pridržavajući se rukom za uska ulazna vrata. Kratke stepenice vode u utrobu broda, gdje se nalaze prostorije za dnevni boravak. "Stan je zaista prevelik i suviše je komforan za mene samog", kaže Stuntz i odlazi ravno u kuhinju. Boje namještaja su tople, a na niskom stropu od drveta su male okrugle svjetiljke koje sve obasjavaju toplom svjetlošću. Na prvi pogled ništa ne podsjeća na brod, ali lagano ljuljanje poda ipak podsjeća na to. Stella Maris je sada u luci, idućih dana će dobiti novi motor.
"Otkada plovim viđao sam često nizak vodostaj, ali ove godine je zaista katastrofalno", kaže Stuntz, promatrajući kroz brodski prozor nizak vodostaj Rajne. "Ponekad me ljuti to što ni poduzetnici niti vlada ne vide s kakvim problemima se suočavamo. Mi nismo krivi za otežanu isporuku robe. I mi ispaštamo zbog toga." Na pitanje što namjerava učiniti ako ne dođe do promjena, Stuntz sliježe ramenima. On si ne može zamisliti drugačiji život od onoga na brodu. "Za mene ne postoji ništa drugo osim vožnje teretnih brodova. To je ono što me ispunjava", govori kapetan dok priprema ručak za svoju posadu.
Plovidba na vlastitu odgovornost
S vremena na vrijeme Stuntz uz pomoć aplikacije na svom mobitelu kontrolira vodostaj. On na njegovoj stalnoj ruti iznosi oko metar i osamdeset. Kao iskusan kapetan, brzo može izračunati koliko tereta teoretski danas može natovariti. "Mogu natovariti teret predviđen za vodostaj od jednog metra i šezdeset centimetara", objašnjava Stuntz. "Za prijevoz maksimalnih 2.400 tona trebao bih imati plovnu dubinu od 2,9 metara. Dakle, mogu utovariti samo polovicu tog tereta." Zbog suše je skuplji prijevoz: za kapetana, ali i za naručitelja. A budući da ovaj mora vratiti uloženi novac, on podiže cijene krajnjem potrošaču.
U Njemačkoj se samo 11 posto robe prevozi rijekama, roba se uglavnom distribuira cestovnom i željezničkom mrežom. No posljedice niskog vodostaja su jasno uočljive: na njemačkim benzinskim crpkama je posljednjih tjedana gorivo sve skuplje, unatoč nedavnom padu cijena sirove nafte. Na nekim mjestima pak više uopće nema benzina i nafte. Kao odgovor na to, savezna vlada je još krajem listopada odobrila korištenje naftnih rezervi. Time se izbjegla nestašica goriva. No i druge branše osjećaju posljedice niskog vodostaja Rajne. Koncern Thyssen Krupp iz Duisburga je izvijestio o negativnom utjecaju na poslovanje, a i iz kemijskog koncerna BASF-a su se požalili na smanjene isporuke u podružnicama smještenima u južnoj Njemačkoj.
Prazne benzinske crpke i skupo lož ulje
I cijene lož ulja sve više rastu – u odnosu na isto razdoblje prošle godine litra košta za trećinu više. Problem je samo u brodskom transportu lož ulja. "Sada to još nekako funkcionira, ali kada nastupi prava hladnoća i svi budu tražili lož ulje, a njega ne bude dovoljno, moguće je da cijelu Europu zahvati nestašica lož ulja", najavljuje Stuntz. Do sada se ne nazire nikakvo rješenje ovog problema, jer vremenske prilike ne mare za probleme brodara.
U normalnim okolnostima ovaj brod za dana i pol prijeđe oko 240 kilometara duž rijeka na ruti između Frankfurta na Majni i graničnog grada Kehla blizu Francuske. Natovaren šljunkom plovi Majnom sve do Frankfurta, a onda odatle nazad do Rajne pa u Kehl, natovaren otpadnim sirovinama. Niski vodostaj je veliki problem za samostalne prijevoznike poput Stuntza. On mora nadoknaditi nastale gubitke. "Mi više ne možemo natovariti pune kapacitete plovila, a ponekad čak plovimo i prazni. A brod koji plovi nenatovaren ne donosi zaradu. On samo stvara troškove. Moramo kupiti gorivo i platiti osoblje, i tako dalje."
Poslije ručka Stuntz započinje kontrolni obilazak svog broda. Unatoč hladnom vjetru, on oblači samo debeli pulover i obuva razgažene sandale. Gore na palubi pada sitna kiša. Čini se da ona ne smeta ni Stuntzu, a niti nizozemskim radnicima u plavim kombinezonima. Oni se šale i razgovaraju jezikom koji je mješavina njemačkog i nizozemskog. Članovi posade susjednog broda ih pozdravljaju, oni se već poznaju.
Preko uskih stepenica silazi se u strojarnicu. U njoj zaudara na ulje za podmazivanje. Iz starog radio-prijemnika dopire nizozemska pop glazba. Do motora se može doprijeti samo izvana. Jedan od radnika je koristeći halogeni aparat za varenje napravio rupu na brodskom zidu prema prostoru za utovar. Kroz njega se može doći u utovarni dio, koji je dug skoro kao nogometno igralište i širok deset metara; on je omeđen šest metara visokim čeličnim zidovima. Ljudi odjednom izgledaju kao mravi.
Nadaju se kiši
Unazad tri godine Stuntz je predsjednik Odjela unutarnje plovidbu pri Saveznom udruženju samostalnih poduzetnika. Samo dan ranije on je bio na sastanku u Strasbourgu, na kojem su se okupili brodari iz zemalja kroz koje protječe Rajna, dakle iz Belgije, Nizozemske, Francuske i Njemačke. Razgovarali su o budućnosti te branše. Ove države obavljaju 85 posto ukupnog teretnog prometa u europskoj riječnoj plovidbi. Dvije trećine te robe u Europskoj uniji prevoze se Rajnom. Ta rijeka je krvotok unutarnje plovidbe. Njen glavni tok seže od Basela do Rotterdama i vodi sredinom Europe. "Ako je vodostaj nizak, onda situacija za nas postaje komplicirana", kaže Stuntz.
Kada se već počelo mračiti, članovi posade javljaju da je zamjenski motor na putu i da bi trebao stići već sutra rano ujutro. Početkom prosinca Stella Maris će opet moći zaploviti. Ali da bi brod mogao normalno ploviti, prije toga bi barem tjedan dana trebala padati kiša. U vremenskoj prognozi za narednih nekoliko dana o kiši nema ni riječi. Kapetan Stuntz se nada da će konačno početi padati kiša, kako bi barem u prosincu ponovo mogao početi ploviti.