Kada najsiromašniji progovore

Na trgu jednog malog sela u južnoindijskoj provinciji Andra Pradesh atmosfera je, ne samo zbog temperatura zraka koje vladaju čak i u najvećem hladu, izuzetno vruća. Okupilo se stotinjak stanovnika – neki samo stoje i promatraju, neki sjede no mnogi su vrlo uzbuđeni. Ovdje se danas događa nešto što je u međuvremenu postalo dio indijske svakodnevnice – javno saslušavanje. Svi oni koji su nezadovoljni i koji se osjećaju prevarenim sada imaju priliku iznijeti svoj slučaj pred javnost. „U pravilu je riječ o onima koji usprkos mukotrpnom i teškom radu nisu primili plaću“, objašnjava Sowmya Kidambi, zastupnica vlade ove provincije i nadležna za razvoj ruralnih područja.

"Ovdje dakle nije riječ o tome da netko napiše nešto i pismo pošalje vlastima i da nitko od ostalih stanovnika sela o tome ništa ne zna. Ovdje je riječ o javnim ispitivanjima – ovako nešto je posebno u zemlji kao što je Indija izuzetno moćan i učinkovit instrument", objašnjava Kidambi.

Ovako su, dodaje ova zastupnica, sada konačno i oni najsiromašniji od najsiromašnijih dobili priliku da javno iznesu svoje žalbe. Sluša ih ne samo cijelo selo već i poslodavac kao i zastupnici vlade. Ovi posljednji zapisuju njihove optužbe koje će kasnije ispitati. Navodni optuženici također javno moraju iznijeti svoje stajalište. "Ukoliko je netko doista kriv, tada mora stati ispred cijele zajednice i reći: 'Da, učinio sam to'. Znate, jedno je kad netko ne govori istinu iza zatvorenih vrata, no drugo je kad se to čini u javnosti. Tada to više nije moguće", kaže Kidambi.

Novac u džepovima lokalnih političara

Na krovu zgrade seoske zajednice postavljen je zvučnik. Tako se glas i ove žene čuje glasnije i jasnije no što je ona sama o tome ikada mogla sanjati. Kaže da je radila 20 dana i da je za to trebala dobiti 100 rupija. No, isplaćena joj je svega petina tog ionako malog iznosa. Kako bi za obitelj kupila barem nešto riže, morala je podići kredit. Ukoliko će se njezine optužbe pokazati istinitima, tada je vrlo vjerojatno opet riječ o jednom tipičnom slučaju kada indijska vlada na raspolaganje daje novac za programe zapošljavanja najsiromašnijih slojeva ruralnih područja. „No, sredstva obično završavaju u džepovima korumpiranih lokalnih političara, ljudi koji rade u organizaciji ovih programa, dok oni kojima je novac zaista potreban, dobivaju tek djelić ili ništa“, kaže zastupnica vlade Kidambi.

"Sramotno je kada se u nešto investiraju milijarde dolara a kada na kraju zaključak glasi da nismo sigurni da je novac doista stigao u ruke onih kojima je bio namijenjen. Bilo je projekata u kojima je svega 10 posto sredstava stiglo do najsiromašnijih. No, sada okrećemo ploču i mijenjamo trend", objašnjava zastupnica indijske vlade.

"Sami moraju voditi svoje bitke..."

U saveznoj pokrajini Andra Pradesh u međuvremenu se ustoličilo pravilo da tek svaka deseta rupija stiže onima kojima je zapravo namijenjen cijeli iznos, dok ostatak odlazi korumpiranoj eliti. Stoga je vlada angažirala mlade ljude da prvo dobro ispitaju stanje u knjigama i ukoliko postoji sumnja da onda organiziraju javna ispitivanja. "Zapravo je nevjerojatno da ljudi doista ustaju i glasno govore o nepravdi koja im je učinjena. Rekla bih da su shvatili da je to jedini put. Ovu bitku ne može nitko voditi umjesto njih. Sami moraju pobijediti zlo – i ako se ono pojavljuje u obliku korupcije, tada je sami moraju pobijediti", kaže Kidambi.

No, za sada bi se moglo reći da zvučnici na javnim saslušanjima nisu dovoljno jaki da se žalbe i pritužbe mogu čuti i u ostalim dijelovima Indije. Ili u ostatku zemlje za sada nitko ne pokazuje dovoljno interesa. A to doista ne bi smjelo tako ostati.

Autor: Kai Küstner / Ž.Telišman

Odg.ur.: D. Dragojević