Kad se gospodarski interesi kose s razvojnom politikom

Spašavanje eura, kontrola banaka, smanjenje birokracije i povećanje utjecaja Europskog parlamenta (EP) - te teme prevladavaju u predizbornoj kampanji za izbor njemačkih zastupnika u EP-u. No o razvojnoj pomoći se vrlo malo govori. Socijaldemokratski zastupnik u EP-u Norbert Neuser, koji je također član Odbora za razvojnu politiku, izražava žaljenje zbog toga i ističe da je EU proteklih godina puno toga postigao u Africi.

Jedan od ciljeva europske razvojne pomoći je i poticanje kvalitetnih vladajućih struktura u nerazvijenim zemljama. Tu su i razumno raspolaganje s prirodnim resursima te suzbijanje gladi i siromaštva. Mada među tim ciljevima nije i smanjenje migracije iz Afrike u Europu, Europskoj komisiji je jasno da uspjesi u razvojnoj pomoći doprinose ostanku ljudi u njihovim domovinama. Primjerice, u Etiopiji je EU stavio na raspolaganje 200 milijuna eura za gradnju prometnica. To je stanovnicima zabačenih sela olakšalo putovanje u veće gradove u kojima prodaju svoje proizvode. Siromaštvo na selu se znatno smanjilo.

Europska piletina uništava afričke seljake

Više od polovice sredstava u svjetskom fondu za razvojnu pomoć ODA dolazi iz EU-a i njegovih država članica. Jedno od težišta je i suradnja s tzv. AKP državama. Riječ je o 79 zemalja iz Afrike, Kariba i Pacifika, većinom bivših kolonija.

U Lisabonskom sporazumu Unija se obvezala da njezina vanjska, agrarna i trgovinska politka neće biti u suprotnosti s razvojnom politikom. No stvarnost izgleda drugačije. "S jedne strane EU želi učiniti sve kako bi se suzbili siromaštvo i glad. S druge strane, potkopava te napore izvozom hrane", kritizira Christa Randzio-Plath, potpredsjednica saveza Razvojna politika njemačkih nevladinih organizacija, i pojašnjava: "Kakve koristi imaju seljaci u Africi kada njihova tržišta preplavljuju jeftini europski poljoprivredni proizvodi?"

Doduše, europski povjerenik za poljoprivredu Dacian Ciolos je u siječnju ove godine najavio ukidanje subvencija za izvoz, ali nije naveo konkretan datum. Osim toga, šteta je već učinjena. Dugogodišnji europski izvoz uzrokovao je propast seljaka u Africi, pogotovo peradara. Oni zbog europske piletine, koja se zahvaljujući europskim subvencijama prodaje gotovo u bescijenje, nemaju šanse na domaćem tržištu.

Neravnopravno partnerstvo

Taj problem se ne odnosi samo na poljoprivredu. Tako europske ribarske flote love i ispred afričke obale. Za to EU plaća odštetu pojedinim državama. Recimo, Senegal dobiva godišnje 16 milijuna eura, Mozambik nešto više od četiri milijuna, a Mauritanija oko 86 milijuna eura. No, prema procjenama nevladinih ekoloških organizacija, te odštete su daleko manje nego stvarna vrijednost ulova. Istodobno, mreže domaćih ribara ostaju prazne jer ne mogu konkurirati modernim ribarskim brodovima.

Socijaldemokrat Neuser kritizira i sporazume o gospodarskim partnerstvima koje je EU sklopio s AKP državama: "Mi kao Europska unija ondje vodimo politiku koja nije poštena prema zemljama u razvoju." Ti sporazumi bi trebali poticati razvoj u partnerskim državama, no nevladina organizacija Oxfam tvrdi kako to u praksi nije tako: "U sadašnjem obliku ti su sporazumi dalekosežni ugovori o slobodnoj trgovini, od kojih prije svega koristi imaju europski izvoznici." Afričke zemlje se naime obvezuju da će otvoriti svoja tržišta za Europljane i liberalizirati uslužni sektor. Tako, primjerice, europski ulagači mogu investirati u opskrbu pitkom vodom, što na kraju redovito dovodi do povećanja cijena, ali ne i kvalitete.

Elite moraju preuzeti odgovornost

No to je samo jedna strana medalje. Norbert Neuser upozorava da je krajnje problematično i ponašanje političke i gospodarske elite u mnogim afričkim državama te da to nema nikakve veze s pogreškama u europskoj razvojnoj politici. On kao negativni primjer navodi Nigeriju: "Zahvaljujući zalihama nafte, to je vrlo bogata država. Ali ogromne količine nafte jednostavno nestaju i tamošnje elite su nevjerojatno bogate."

Neuser smatra da EU mora poduzeti mjere protiv tih društvenih skupina koje "plivaju u nafti i trpaju novac u vlastite džepove". On predlaže da EU zemljama u razvoju pomogne pri stvaranju učinkovitog poreznog sustava. Osim toga, ističe ovaj političar, Europska unija bi učinila veliku stvar kada bi ubuduće doprinjela smanjenju odljeva kapitala iz Afrike time što bi isušila broje porezne oaze.