Kad otac ostane kod kuće ...
23. prosinca 2011
Dok sjedi za stolom u dnevnoj sobi i promatra svoju kćerku, Mario zrači mirom i opuštenošću. Dvogodišnja Ronja za to vrijeme uporno trese stolicu na kojoj sjedi njezina prijateljica Tessa. Tessa glasno prosvjeduje, no Mario ostaje miran. „Ronja, molim te, pusti Tessu na miru. Ona ne želi da ju treseš“, objašnjava smirenim glasom. Kaže da se u pravilu nikad ne uzrujava iako ga Ronja tu i tamo dovede do trenutka kada mora povisiti glas.
„Prvi ovakav slučaj u njegovom poduzeću“
Mario je od siječnja 2010. godine kod kuće. Od tada se on brine za kućanstvo i za kćerkicu Ronju. Kada je predao zahtjev o roditeljskom dopustu, njegov je šef bio više nego šokiran. „Zahtjev sam predao nekoliko dana nakon Ronjinog rođenja, znači u prosincu 2009. godine. To je u svakom slučaju bilo u redu jer po zakonu smo dužni zahtjeve predati barem pola godine prije početka roditeljskog dopusta“, kaže Mario. Njegov dopust uskoro istječe, no on namjerava zatražiti produžetak, budući da je njegova supruga ponovno u drugom stanju a prinova bi trebala stići u veljači sljedeće godine. „Ponovno ćemo dobiti djevojčicu. Moja žena namjerava nakon dva mjeseca ponovno početi s radom, tako da ću roditeljski dopust ponovno ja zatražiti“, priča Mario.
Supruga zarađuje dvostruko više
On i njegova supruga dogovorili su se još prije Ronjinog rođenja da će on biti taj koji će ostati kod kuće. Razlog tome je vrlo jednostavan – Mariova supruga radi za jedno osiguravajuće društvo i zarađuje dvostruko više od njega koji radi u veleprodaji kompjutorske opreme. Time ostanak kod kuće za njega nije značio nikakav financijski gubitak. „A i inače mogu reći da me niti najmanje ne smeta da ne radim u klasičnom smislu, da je moja supruga ta koja odlazi na posao i zarađuje. Mislim da je jednakost u partnerstvu jako važna. Ja sam čak preuzeo i njezino prezime. Osim toga, doista uživam brinuti se za Ronju“, kaže Mario.
Kuha, posprema, glača
Čak ni činjenica da je u svim dječjim grupama, kamo redovito odvodi Ronju, uvijek jedini otac nimalo ga ne smeta. Naprotiv, žene su ga prihvatile i kako kaže, nema nikakvih problema. Što se Ronje tiče, i ona je zadovoljna. „Ujutro obično pita gdje je mama. Ja joj kažem da mama radi i onda je opet sve u redu“, objašnjava Mario. U susjedstvu žive i roditelji njegove supruge. I oni mu uskaču u pomoć kad god je to potrebno. No, kako kaže, imaju povjerenja u njega. U međuvremenu je već sve svladao: čišćenje, pranje, kuhanje, previjanje djeteta, glačanje. „Ponekad se dogodi da moram do jedan u noći stajati i glačati, no to je rijetkost. Ono što mi je međutim posebno važno je da svaki dan sam kuham i to od svježih namirnica“, kaže Mario.
Rad u vrtu i odbojka
No, odgoj kćerkice ipak stoji na prvom mjestu. Za nju uvijek mora imati dovoljno vremena. Kao u trenutku kada se igra s igračkama i ne želi ih podijeliti s prijateljicom Tessom. „Ronja, moraš naučiti dijeliti. To je jako važno, pogotovo što ćeš uskoro dobiti sestricu“, objašnjava joj mirnim glasom. „Naravno ima dana kada mi je svega previše. Tada koristim priliku kad Ronja spava oko podneva da odem u vrt i malo kopam ili šišam travu. To me rasterećuje kao i odbojka. Treninge imam dva puta tjedno, utakmice svaka dva tjedna“, priča Mario.
Kakvi su njegovi planovi za budućnost? U svakom slučaju, na stari se posao ne želi vratiti. Nada se da će kroz neko vrijeme pronaći neko novo zaposlenje tako da supruga više ne mora toliko raditi. No, do tada sve ostaje kao i do sada – brinut će se i dalje za djecu, kuhati i pospremati, onako kako je to za njega najnormalnije.
Autor: Anja Fähnle / Željka Telišman
Odg. urednik: Anto Janković